Subpage under development, new version coming soon!
Subject: zadacnice studenata u bjelovaru
- 1
sokger [del] to
All
ZADAĆNICA FILIPA GAŠPARA (08.11.2001)
Gdje Leje se kupusa zbiše
I zora ih rumenom vodom zali
Zeleno vime siše
Materi klenić mali
"Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina"
Vrlo je teško objasniti pjesmu poput ove. No to ipak nije problem samo ove pjesme nego općenito svih pjesama Sergeja Jesenjina. Budući da sam već napisao ovu pjesmu na početku, lako je zaključiti da ću se u ovoj zadaći usredotočiti upravo na nju.
Prvo ću napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu pjesmu. Sve je počelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku zadaću iz hrvatskog. To mi je probudilo sjećanja na prošli sat hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam očigledno zaboravio. No dobro.
Neposredno prije hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i suradnik Josip Dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta vijest me je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao materijal za svoje novo djelo iliti ovu zadaćnicu. No dobro. Moram priznati da sam prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama.
U početku sam planirao odabrati pjesmu slučajnim otvaranjem knjige ali bih uvijek otvorio neku dugačku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od te metode 'Slučajnog odabira'. Tada sam krenuo u potragu prema naslovu. Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima ali i velik broj onih bez naslova.
Prvo moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugačke pa sam bio prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu bez naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaće. Zašto? Iskreno rečeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina. Zauzima samo četri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo nerazumljiva za mladog mladića poput mene. No unatoč tome ja ću pokušati opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o nekakvom kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada ću pokušati obraditi svaki stih zasebno.Tako ću možda uspjeti shvatiti značenje cijele pjesme u ukupnosti.
Prvi stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reći o ovom stihu? Kao prvo, ne znam šta su leje. To me podsjeća na riječ aleje, što su ustvari nekakve ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Već sam nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše.
Sada je krajnje vrijeme da prijeđem na drugi stih koji glasi: I zora ih rumenom vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori vjerovatno o tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru izložen prvim zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen ali činjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala dva stiha stvarno ružna.
Treći stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo značiti? Vime imaju krave, koze, ovce…, ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguće. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u slučaju prevođenja idućeg stiha ali barem ću pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar.
Četvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je da nešto napišem nešto o ovoj pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo bolje razumio na Ruskom jeziku. To je pomalo žalosno.
Žalosno je i to što sam već malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi Jesenjin rekao da vidi što se sada događa? Bombe padaju na sve strane, Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za čovjekov opstanak. Važno je to što se Đordan vratio na parket. No to ima i svojih negativnih strana. Opet će vrtoglavo porasti prodaja Đ-ordanovih tenisica (ovako je rastavio riječ Đordan, op.a.). Svi znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan. Tamo je donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se talibani ne mogu koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi obilaznica. Svi ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su bubrezi bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu srijedu su u ROCK KLUBU svirali narodnjaci – srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću navesti pjesmu Harisa Đinovića:
Ostarit ću, neću znati
Dal’ ćeš zamnom
Zaplakati
Ko ja za tobom
Ova pjesma je također u četri reda ali je mnogo razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović bolji pjesnik od Jesenjina.
U samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj pjesmi i cjelokupnom njegovom opusu. Pjesme bi odlično zvučale kada bi bile uglazbljene uz harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa Džinovićem. Kladim se da bi to bio svjetski hit. No šalu na stranu. Jesenjin je jedan od najvećih pjesnika svih vremena, ako ne i najveći, i to nitko ne može osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaća baš i nije uspjela ali zato sam označio zvjezdicama koji djelovi ustvari i nisu njen sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva. To ću sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaćnice i uvijek kad sam tužan pročitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne date 1.
OCJENA: NEDOVOLJAN (1)
A ovako je zadaćnice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova profesorica hrvatskog jezika:
"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."
ZADAĆNICA HRVOJA BARLOVIĆA (27.10.2000.):
“Budi svoj” – moje i Šenoino viđenje ove sintagme”
Za početak, navest ću šta za mene znači biti svoj. Za mene je to jedan stupanj čovjekovog razvitka u kojem se čovjek može smatrati sretnim. Puno ljudi misli da je sretno, ali zapravo nije. Naime, oni nisu svoji. Mislim da i Šenoa tako misli. U pjesmi "Budi svoj" me je posebno dirnuo jedan citat: "Ti gledaj dal` duša zlata vrijedi, pa budi svoj". Ova je fraza imala duboki utjecaj na moje svjetonazore i mislim da mi je proširila dijapazone. Ta mi je pjesma došla kao neko prosvjetljenje, kao da me neka svijetlost pogodila direkt u glavu. Od tada sam postao bolji sugrađanin i štovatelj lirike. Jednom me Šoški pitao da li da se upiše u novinarsku grupu. Rekao sam da sam odluči, ali je on rekao da ne može odlučiti. Tada sam mu rekao "Budi svoj!". Dva sata poslije otišao je ravno u prostorije školskog lista i prijavio se za novinara. Imam osjećaj da sam od njega stvorio pravog žurnalistu. Prvo sam mislio da neću uspjeti, ali sam mu ulijevao vjeru i opijao ga novinarskim znanjem i sve više se transformirao iz polupismenog učenika do vrhunskog intelektualca.
Sad ću se malo pozabaviti Šenoinim mislima. Čitajući pjesmu " Budi svoj " zaključio sam da je upravo taj poklik bilo geslo Šenoina života. On je skužio da samo uz takvo geslo narod može napredovati. On je upravo u tom geslu pronašao ognjište njegova književnog rada. Kad bi i danas postojao jedan takav majstor od pisca, mislim da bi i dan danas svojom polivalentnošću pomogao prosperitetu naroda i snižavaju poreza. Za očekivati je da ja ovaj tekst pišem subjektivno, ali ja ovaj tekst pišem objektivno, a ne subjektivno.
Napisat ću i zgodu kad me Josip Dvornik, 3d, zamolio da mu objasnim malo košarke. Odgovorio sam kako mu mogu pokazati neke tehnike, ali do konačnog cilja mora se potruditi sam. Još sam mu rekao kako njegovo geslo mora biti: "Budi svoj!". Dvornik je odmah upijo tu teoriju i prihvatio se posla. Svaki dan je trčao dva maratona i radio s loptom. Trudio se kao lički medvjed. Dvije godine poslije svi ga zovu Đo zato što je postao vrhunski košarkaš i kapetan svoje ekipe. Đo smo izveli kada smo od njegova imena Josip odbili "sip" i tako dobiveni "Jo" smo prebacili u Engleski vokabular. Izvukli smo ga iz pakla alkohola i sada je iskreni sportaš koji poštuje sve zakone prirode, a i Newtonove zakone.
Malo ću se opet vratiti na Šenou. Volio bih da sam mu mogao asistirati u pisanju njegovih pjesama i djela. Mislim da bih se s njim dobro slagao i brzo bih se adaptirao u njegov književni tim. Jedino što bih promijenio u pjesmi "Budi svoj" je kraj zadnje kitice kojeg bih izveo ovako: "Oj mirno, brajane, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji jesi, pa budi i dalje svoj". Poznavatelji ovog djela će primjetiti kako sam samo zadnja dva prebacio iz perfekta u prezent, ali u tome i jest bit ove moje korekcije. Ovu promjenu dajem svakome na pravo da je komentira, ali ja imam stavove da je ova pjesma svevremenska.
Sad ću vam malo ispričati anegdotu sa Anom Matoš. Došla mi je jedan dan, jesenas, i pitala me da li da i dalje svira flautu ili da se prebaci na klavičembalo. Odgovorio sam joj kako je klavičembalo pomalo zastario, da ima pomalo grubi zvuk i oštre tipke, ali da svejedno ima svojih dobrih strana. Još sam joj preporučio harfu, čiji sam vrsni poznavatelj, a kad je i to odbila rekao sam joj "Budi svoja!". Dva tjedna poslije došla mi je zahvaliti na savjetu i rekla da je svejedno ostala na flauti. Pitao sam je jel mi da da malo sviram i dala mi je. Svirao sam oko pet minuta i shvatio da to uopće nije teško, sve je u trudu.
Jednom sam razmišljao da se počnem baviti florom i faunom, ali sam si rekao "Budi svoj!". Kad god pokušavam nešto nepromonćurno, sjednem si i malo ćutkam. Uvijek isćutkam jednu jedinu misao: "Budi svoj!". Gledajte, ja nisam tu da držim predavanja o protorealizmu, nego samo želim primjerima navesti ljude i djecu na razmišljanje o istini. Istinu ne može spoznati samo Šiva-Višna ili Hare-krišna, nego svi ljudi u apsulutnom jedinstvu i slozi. Ja bih ponovno uveo radne akcije. Tako bi brže izgradili ceste i pruge, a ljudi bi bili svoji. To ne bi bili skupi projekti, samo bi važnu ulogu igrali dobra volja i jedinstvo. Tu bih se pozvao na Jeana Roussoua koji je živio od 1712.-1778. godine. Njegov ideal bio je "natura imacunata", neokaljana priroda. E, pa i moj ideal je takav. Da mi je samo par dana vlasti. U svojim se mislima od Šenoe distanciram samo u činjenici da je on bio protorealist, a ja nisam. Ja sam malo ekspresionist. Sve u svemu, Šenoa mi je najbolji naš umjetnik. Za kraj rekao bih još samo to kako mi je pjesma "Budi svoj" iz temelja promijenila mišljenja i stavove. Svaki put kad tu pjesmu pročitam, kao da malo očvrsnem. Očvrsnem u psihičkom pogledu jer mi misli postaju zrelije i zdravije. Ne bih se ja mjenjao za svoje misli ni s kim jer me kroz moja razmišljanja i život vodi ona poznata Šenoina : "Budi svoj!".
OCJENA: DOBAR (3)
hehe....
Gdje Leje se kupusa zbiše
I zora ih rumenom vodom zali
Zeleno vime siše
Materi klenić mali
"Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina"
Vrlo je teško objasniti pjesmu poput ove. No to ipak nije problem samo ove pjesme nego općenito svih pjesama Sergeja Jesenjina. Budući da sam već napisao ovu pjesmu na početku, lako je zaključiti da ću se u ovoj zadaći usredotočiti upravo na nju.
Prvo ću napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu pjesmu. Sve je počelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku zadaću iz hrvatskog. To mi je probudilo sjećanja na prošli sat hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam očigledno zaboravio. No dobro.
Neposredno prije hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i suradnik Josip Dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta vijest me je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao materijal za svoje novo djelo iliti ovu zadaćnicu. No dobro. Moram priznati da sam prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama.
U početku sam planirao odabrati pjesmu slučajnim otvaranjem knjige ali bih uvijek otvorio neku dugačku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od te metode 'Slučajnog odabira'. Tada sam krenuo u potragu prema naslovu. Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima ali i velik broj onih bez naslova.
Prvo moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugačke pa sam bio prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu bez naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaće. Zašto? Iskreno rečeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina. Zauzima samo četri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo nerazumljiva za mladog mladića poput mene. No unatoč tome ja ću pokušati opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o nekakvom kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada ću pokušati obraditi svaki stih zasebno.Tako ću možda uspjeti shvatiti značenje cijele pjesme u ukupnosti.
Prvi stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reći o ovom stihu? Kao prvo, ne znam šta su leje. To me podsjeća na riječ aleje, što su ustvari nekakve ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Već sam nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše.
Sada je krajnje vrijeme da prijeđem na drugi stih koji glasi: I zora ih rumenom vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori vjerovatno o tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru izložen prvim zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen ali činjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala dva stiha stvarno ružna.
Treći stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo značiti? Vime imaju krave, koze, ovce…, ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguće. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u slučaju prevođenja idućeg stiha ali barem ću pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar.
Četvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je da nešto napišem nešto o ovoj pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo bolje razumio na Ruskom jeziku. To je pomalo žalosno.
Žalosno je i to što sam već malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi Jesenjin rekao da vidi što se sada događa? Bombe padaju na sve strane, Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za čovjekov opstanak. Važno je to što se Đordan vratio na parket. No to ima i svojih negativnih strana. Opet će vrtoglavo porasti prodaja Đ-ordanovih tenisica (ovako je rastavio riječ Đordan, op.a.). Svi znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan. Tamo je donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se talibani ne mogu koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi obilaznica. Svi ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su bubrezi bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu srijedu su u ROCK KLUBU svirali narodnjaci – srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću navesti pjesmu Harisa Đinovića:
Ostarit ću, neću znati
Dal’ ćeš zamnom
Zaplakati
Ko ja za tobom
Ova pjesma je također u četri reda ali je mnogo razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović bolji pjesnik od Jesenjina.
U samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj pjesmi i cjelokupnom njegovom opusu. Pjesme bi odlično zvučale kada bi bile uglazbljene uz harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa Džinovićem. Kladim se da bi to bio svjetski hit. No šalu na stranu. Jesenjin je jedan od najvećih pjesnika svih vremena, ako ne i najveći, i to nitko ne može osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaća baš i nije uspjela ali zato sam označio zvjezdicama koji djelovi ustvari i nisu njen sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva. To ću sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaćnice i uvijek kad sam tužan pročitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne date 1.
OCJENA: NEDOVOLJAN (1)
A ovako je zadaćnice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova profesorica hrvatskog jezika:
"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."
ZADAĆNICA HRVOJA BARLOVIĆA (27.10.2000.):
“Budi svoj” – moje i Šenoino viđenje ove sintagme”
Za početak, navest ću šta za mene znači biti svoj. Za mene je to jedan stupanj čovjekovog razvitka u kojem se čovjek može smatrati sretnim. Puno ljudi misli da je sretno, ali zapravo nije. Naime, oni nisu svoji. Mislim da i Šenoa tako misli. U pjesmi "Budi svoj" me je posebno dirnuo jedan citat: "Ti gledaj dal` duša zlata vrijedi, pa budi svoj". Ova je fraza imala duboki utjecaj na moje svjetonazore i mislim da mi je proširila dijapazone. Ta mi je pjesma došla kao neko prosvjetljenje, kao da me neka svijetlost pogodila direkt u glavu. Od tada sam postao bolji sugrađanin i štovatelj lirike. Jednom me Šoški pitao da li da se upiše u novinarsku grupu. Rekao sam da sam odluči, ali je on rekao da ne može odlučiti. Tada sam mu rekao "Budi svoj!". Dva sata poslije otišao je ravno u prostorije školskog lista i prijavio se za novinara. Imam osjećaj da sam od njega stvorio pravog žurnalistu. Prvo sam mislio da neću uspjeti, ali sam mu ulijevao vjeru i opijao ga novinarskim znanjem i sve više se transformirao iz polupismenog učenika do vrhunskog intelektualca.
Sad ću se malo pozabaviti Šenoinim mislima. Čitajući pjesmu " Budi svoj " zaključio sam da je upravo taj poklik bilo geslo Šenoina života. On je skužio da samo uz takvo geslo narod može napredovati. On je upravo u tom geslu pronašao ognjište njegova književnog rada. Kad bi i danas postojao jedan takav majstor od pisca, mislim da bi i dan danas svojom polivalentnošću pomogao prosperitetu naroda i snižavaju poreza. Za očekivati je da ja ovaj tekst pišem subjektivno, ali ja ovaj tekst pišem objektivno, a ne subjektivno.
Napisat ću i zgodu kad me Josip Dvornik, 3d, zamolio da mu objasnim malo košarke. Odgovorio sam kako mu mogu pokazati neke tehnike, ali do konačnog cilja mora se potruditi sam. Još sam mu rekao kako njegovo geslo mora biti: "Budi svoj!". Dvornik je odmah upijo tu teoriju i prihvatio se posla. Svaki dan je trčao dva maratona i radio s loptom. Trudio se kao lički medvjed. Dvije godine poslije svi ga zovu Đo zato što je postao vrhunski košarkaš i kapetan svoje ekipe. Đo smo izveli kada smo od njegova imena Josip odbili "sip" i tako dobiveni "Jo" smo prebacili u Engleski vokabular. Izvukli smo ga iz pakla alkohola i sada je iskreni sportaš koji poštuje sve zakone prirode, a i Newtonove zakone.
Malo ću se opet vratiti na Šenou. Volio bih da sam mu mogao asistirati u pisanju njegovih pjesama i djela. Mislim da bih se s njim dobro slagao i brzo bih se adaptirao u njegov književni tim. Jedino što bih promijenio u pjesmi "Budi svoj" je kraj zadnje kitice kojeg bih izveo ovako: "Oj mirno, brajane, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji jesi, pa budi i dalje svoj". Poznavatelji ovog djela će primjetiti kako sam samo zadnja dva prebacio iz perfekta u prezent, ali u tome i jest bit ove moje korekcije. Ovu promjenu dajem svakome na pravo da je komentira, ali ja imam stavove da je ova pjesma svevremenska.
Sad ću vam malo ispričati anegdotu sa Anom Matoš. Došla mi je jedan dan, jesenas, i pitala me da li da i dalje svira flautu ili da se prebaci na klavičembalo. Odgovorio sam joj kako je klavičembalo pomalo zastario, da ima pomalo grubi zvuk i oštre tipke, ali da svejedno ima svojih dobrih strana. Još sam joj preporučio harfu, čiji sam vrsni poznavatelj, a kad je i to odbila rekao sam joj "Budi svoja!". Dva tjedna poslije došla mi je zahvaliti na savjetu i rekla da je svejedno ostala na flauti. Pitao sam je jel mi da da malo sviram i dala mi je. Svirao sam oko pet minuta i shvatio da to uopće nije teško, sve je u trudu.
Jednom sam razmišljao da se počnem baviti florom i faunom, ali sam si rekao "Budi svoj!". Kad god pokušavam nešto nepromonćurno, sjednem si i malo ćutkam. Uvijek isćutkam jednu jedinu misao: "Budi svoj!". Gledajte, ja nisam tu da držim predavanja o protorealizmu, nego samo želim primjerima navesti ljude i djecu na razmišljanje o istini. Istinu ne može spoznati samo Šiva-Višna ili Hare-krišna, nego svi ljudi u apsulutnom jedinstvu i slozi. Ja bih ponovno uveo radne akcije. Tako bi brže izgradili ceste i pruge, a ljudi bi bili svoji. To ne bi bili skupi projekti, samo bi važnu ulogu igrali dobra volja i jedinstvo. Tu bih se pozvao na Jeana Roussoua koji je živio od 1712.-1778. godine. Njegov ideal bio je "natura imacunata", neokaljana priroda. E, pa i moj ideal je takav. Da mi je samo par dana vlasti. U svojim se mislima od Šenoe distanciram samo u činjenici da je on bio protorealist, a ja nisam. Ja sam malo ekspresionist. Sve u svemu, Šenoa mi je najbolji naš umjetnik. Za kraj rekao bih još samo to kako mi je pjesma "Budi svoj" iz temelja promijenila mišljenja i stavove. Svaki put kad tu pjesmu pročitam, kao da malo očvrsnem. Očvrsnem u psihičkom pogledu jer mi misli postaju zrelije i zdravije. Ne bih se ja mjenjao za svoje misli ni s kim jer me kroz moja razmišljanja i život vodi ona poznata Šenoina : "Budi svoj!".
OCJENA: DOBAR (3)
hehe....
nemoj kopirati moje zadacnice ovdje.-)))))
Nego ajde ako nista drugo mi gimnazijalci smo po zadacnicama poznati... Ima ih jos nekiloko koje su izazvale paznju hrv javnosti:-)))
Nego ajde ako nista drugo mi gimnazijalci smo po zadacnicama poznati... Ima ih jos nekiloko koje su izazvale paznju hrv javnosti:-)))
e sigurno su tvoje....
ajde ako imas jos koju nabaci ovdje:)
ajde ako imas jos koju nabaci ovdje:)
takvu gramatiku citati ne bih pozelio niti najgorem neprijatelju:-)))
(edited)
(edited)
- 1