Subject: Dan sjecanja na zrtve Vukovara 1991.g.

Pomozite da se ne zaboravi, pomozite da istinu o domovinskom ratu sacuvamo za buducnost. Zbog nas i jos vise zbog nase djece.

18.11.1991.
Agresorska JNA i cetnici u visemjesecnoj opsadi potpuno su razorili Vukovar i zatim ga okupirala. Odmah su zapoceli s terorom. Prezivjele stanovnike i zarobljene branitelje progone, odvode u logore ili ubijaju na Ovcari i drugdje.

Pomozite da ne zaboravimo Vukovar
(edited)

Pod parolom "U Vukovar za istinu i pravdu" danas se obilježava 16. godišnjica stradanja grada i njegova herojska obrana. U spomen na gotovo pet tisuća ubijenih i nestalih tijekom najveće bitke za Hrvatsku, tisuće će ljudi u kolonama sjećanja pohoditi mjesta masovnih stradanja 1991.

mirna im bila hrvatska zemlja

Nedostižna pravda

Navršava 16 godina otkako su srpske trupe slomile otpor branitelja Vukovara: ledene ratne jeseni pao je grad čija je ratna muka na najgrublji način slomila ionako jadne nade da bi fraza 'mirno rješenje jugoslavenske krize' mogla zaživjeti!


Vječna Im slava i hvala! Počivali u miru Božjem!

Neka se nikad ne zaboravi.Neka im je laka zemlja i vjecna i hvala.Poceivali u miru.

ZA DOM SPREMNI!!

Pokoj vječni daruj im Gospodine,svjetlost vječna svjetlila im,počivali u miru Božjem!

Žalosno je da ih se večina političara sjeti na jedan dan u godini.

Neka im je vječna slava a zločince će kazna stići prije ili kasnije.
(edited)

Te 1991. godine bili smo mladi i željni života. A onda nam se dogodio rat i najljepše su godine otišle su u nepovrat. Mnogi su na žalost poginuli, ali većina nas je preživjela. Upravo mi koji smo preživjeli ne smijemo dozvoliti da u zaborav padnu oni kojih više nema, a koji su svoje živote položili na oltar Domovine diljem Hrvatske. Neki dan sam na blogu Libar naletio na ovu pjesmu koju je autor posvetio svom poginulom prijatelju

Zoran Čikotić
(27.04.1972.-18.11.1991.)

Kako si mi dragi prijatelju moj
Zaboravljen pod blatnim slavonskim poljem
Da li još uvijek negdje biješ boj
Ili si možda u nekom svijetu boljem

Sjećaš li se dragi prijatelju moj
Maturalnog plesa osamdesetdevete
Posljednji trenuci razuma zdravog
Dok nisu zavladale laži i klevete

Za djevojke smišljali smo razne priče
Kleli se nebu u bile i plave
Slušali Haustor, Pušenje i Azru
Pozitivnim mislima punili glave

Kako smo bili puni života
Pred nama cijeli bio je svijet
Mislili smo zaustaviti neće nas ništa
A onda su nam krila skinuli pred let

Pjesme, filmove i romane
Zamijeniše neke parole i govori
Kafiće, igrališta i školske klupe
Srušene kuće, puške i rovovi

Pamtiš li rastanak one noći
18.11. na kalendaru
Ja sam razmijenjen, a tebe su našli
Mnogo godina kasnije u nekom bunaru

Boli li te prevara prijatelju moj
Prvi smo išli kad su nas zvali
A sada više ne pitaju za nas
Tek možda pred izbore netko nas hvali

Padne li ti na pamet prijatelju moj
Kako je trebalo biti sada
Naša su djeca trebala trčati
Obalom Dunava, istim onim ulicama grada

Ne dolazim često prijatelju moj
Jer sva sjećanja odmah mi se vrate
I na licima ljudi ne vidim osmijeh
Vrijeme ovdje stoji, svi još uvijek pate

Tužna je istina prijatelju moj
Boli jače neko ikoja rana
Na kojem god sada bili svijetu
Svi smo mi umrli toga dana

Valja mi poći prijatelju moj
Na grobu ti ostavljam pjesmu i svijeću
Ne zamjeri ako više se ne vratim
Jer misliti na tebe prestati neću

Preuzeto sa bloga Libar
(edited)

neka se ne zaboravi...

http://www.youtube.com/v/3nstoa1rBks&feature=related

Hvala im i slava! Počivali u miru!
(edited)

Pocivali u miru.

---

Laka im crna zemlja...

Nasi ocevi, stricevi, majke, braca... Neki su ponosno pali, neki ponosno digli glave, vjerujem, nikome od njih nije im zao... Jer znaju, svoj ponos nose njihova djeca, braca, svi mi koji smo ostali... I sjecamo ih se uvijek, i zauvijek, i branimo svoje i njihovo dok nas ima... Jednostavno, iako tesko - Hvala im svima!