Subpage under development, new version coming soon!
Subject: 13.05.1990.-13.05.2009.
...takozvanih "delija".. -> nisu takozvani, nego su Delije
...beogradski huligani... smješteni Bad Blue Boysi.. -> po tome su sve Delije huligani
...je 2.500 "Zvezdinih" navijača... -> zašto su stavljeni navodni znakovi?
...
po brojkama se vidi da su najviše nastradali panduri, da su delije imali puno više kaznenih i prekršajnih prijava što bi značilo da je dobio svatko šta je zaslužio.
po meni tekst je subjektivan i općenito mi ne leže takvi tekstovi, okej mi je samo prvi dio epiloga.
...beogradski huligani... smješteni Bad Blue Boysi.. -> po tome su sve Delije huligani
...je 2.500 "Zvezdinih" navijača... -> zašto su stavljeni navodni znakovi?
...
po brojkama se vidi da su najviše nastradali panduri, da su delije imali puno više kaznenih i prekršajnih prijava što bi značilo da je dobio svatko šta je zaslužio.
po meni tekst je subjektivan i općenito mi ne leže takvi tekstovi, okej mi je samo prvi dio epiloga.
po tome su sve Delije huligani
pa ne svi, samo što ih je ogorman broj bio u četnicima, i klao po hrvatskoj
jedini navijači koju su u potpunosti podržali četnički pokret...
pa ne svi, samo što ih je ogorman broj bio u četnicima, i klao po hrvatskoj
jedini navijači koju su u potpunosti podržali četnički pokret...
ne bih ja to baš tako generalizirao; to je bilo vrijeme gotovo pa sveopćeg srbovanja i hrvatovanja, a navijači su općenito jedna masa kojom se ponajlakše manipulira i koju se (pa i danas) politizira.
nažalost su i onda najviše stradali potpuno nevini, a oni koji su najviše divljali i razbijali ostali netaknuti. štoviše neke se smatra svojevrsnim junacima. i to je, čini mi se, nešto što se nikad ne mijenja.
nažalost su i onda najviše stradali potpuno nevini, a oni koji su najviše divljali i razbijali ostali netaknuti. štoviše neke se smatra svojevrsnim junacima. i to je, čini mi se, nešto što se nikad ne mijenja.
btw. što se tiče samog tog događaja treba pogledati više različitih snimaka i iz više različitih kutova pa se da zaključiti više stvari koje su do danas, nažalost, ostale dosta nerazjašnjene i koje se uvijek, tko god govorio o tom događaju, stalno prešućuje.
samo sam napisao da je pristran tekst :)..
kad se to desilo bio sam klinac, ne poznajem nikoga tko je to doživio, a raznim internet portalima i novinama neću vjerovat, ni našim ni njihovim!
čini mi se da ovo kreće političkim vodama, a to me zanima kao i gledanje trave kako raste :)
(edited)
kad se to desilo bio sam klinac, ne poznajem nikoga tko je to doživio, a raznim internet portalima i novinama neću vjerovat, ni našim ni njihovim!
čini mi se da ovo kreće političkim vodama, a to me zanima kao i gledanje trave kako raste :)
(edited)
jel znaš ti koje tad bio među delijama na maksimiru??? željko ražnjatovič arkan!!! njihov tadašnji vođa, četnik koji je klao hrvatski narod!! oprosti ako sam "pristran" pa sam na strani onih ljudi koji su tad htjeli samo jedno, odvojenje od nekakve tvorevine zvane jugoslavija!
ovaj tvoj tekst smatram kao pljuvanje na današnji sveti dan, ja danas nažalost zbog posla nisam na maksimiru ali ču u nedjelju doč i položit vjenac na spomenik podno zapadne tribine i kad vidim ovakve komentare, ajme majko...
ovaj tvoj tekst smatram kao pljuvanje na današnji sveti dan, ja danas nažalost zbog posla nisam na maksimiru ali ču u nedjelju doč i položit vjenac na spomenik podno zapadne tribine i kad vidim ovakve komentare, ajme majko...
zašto npr. grobari npr. nisu otvoreno stali uz četnike, ako je to bilo doba generalizacije?
Danas, 17. svibnja 2009. godine obilježava se 19 godina od vjerojatno najšokantnijeg događaja vezanog uz sport na ovim prostorima – sjećanje na nogometnu utakmicu Dinama i Crvene zvezde, utakmicu koje zapravo nikada nije bilo… Sjećanje je to na nedjelju popodne koja je trebala biti, kako to Johnny reče, 'nogometni dan'. Ali eto, nije bila.
Na veliku žalost svih protivnika nasilja u sportu i izvan njega, ta nedjelja pretvorila se u masovan i brutalan navijački obračun hrvatskih i srpskih navijača, nasilje u kojem je debelo sudjelovala i 'milicija'. Nesuđeni 'balkanski derbi' pretvorio se u događaj za koji mnogi danas vole kazati kako je anticipirao predstojeće krvave ratne godine na prostorima bivše Jugoslavije.
---------------------------------------------------------------------------------------------
Milicioner Ahmetović: Nagovarali su me da pucam u Bobana
Prije točno 19 godina, na današnji dan, 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu trebala je biti odigrana utakmica Dinamo - Crvena zvezda.
Najekstremniji navijači Beograđana - Delije, predvođeni Željkom Ražnjatovićem - Arkanom, prije utakmice su počeli razbijati južnu tribinu na koju su stigli organizirano. Na tu provokaciju Dinamovi navijači Bad Blue Boysi su provalili na atletsku stazu i travnjak, a na njih je krenula policija.
Kapetan Dinama Zvonimir Boban krenuo je braniti navijače, a kada ga je jedan od tadašnjih milicionera udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh.
Zbog tog incidenta Boban je kažnjen s devet mjeseci neigranja, a izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiju.
Novo svjetlo na ovaj događaj možda baca izjava tadašnjeg milicionera, a danas vlasnika autoškole u Vogošći Refika Ahmetovića koji je uredniku sportske redakcije Hrvatskog radija Ognjenu Nagliću rekao:
'Kad sam se digao, tad su me moje kolege koje su bili blizu mene nagovarale da mu pucam u leđa. Da ga ubijem. Ja to nisam učinio. Nagovarali su me cijelo vrijeme dok je on tu bio na stazi. Njega je Kuže odveo prema svlačionici. Ja sam rekao: Ako vi hoćete da pucate, vi imate svoj pištolj i pucajte. Ja neću pucati.'
---------------------------------------------------------------------------------------------
Velikim dijelom baš zbog potonje, pomalo 'mistične' interpretacije 'makljaže' na maksimirskom stadionu, taj 13. svibnja 1990. godine danas je nezaobilazan dio zagrebačke i hrvatske 'urbane mitologije'.
Da to neće biti normalan nogometni derbi znalo se navodno, danima prije 13. svibnja. Raspad Jugoslavije deset godina nakon Titove smrti bivao je sve izvjesniji, a u deklarativno socijalističkoj državi sve snažniji i nesputaniji postajali su izljevi dotad zabranjivanog etničkog nacionalizma.
Dinamo, koji je, osim zagrebačkog, u 'anacionalnoj' Jugoslaviji stekao i nepoćudnu reputaciju 'hrvatskog kluba', uoči gostovanja Zvezde bio je drugi na prvenstvenoj ljestvici. Prvi su bili upravo crveno-beli, s vjerojatno najboljom generacijom u svojoj povijesti: Stojković, Prosinečki, Pančev, Savičević, Belodedić… Ova će momčad godinu dana kasnije postati najboljom nogometnom družinom na svijetu.
No ni Dinamo nije izgledao mnogo bezazlenije – Šuker, Boban, Mladenović, Ladić i ostali, predvođeni trenerom Josipom Kužeom, još uvijek su imali izgleda preoteti naslov Zvezdi. Svi ovi veličanstveni igrači ipak nisu bili dovoljni da te nedjelje u prvom planu bude nogomet.
Danas je teško procijeniti što je sve istina, što laž, a što legenda. Sigurno je da je stadion u Maksimiru puno prije početka derbija bio prilično ispunjen i da je atmosfera bila usijana.
S hrvatske strane dopirala su u bivšoj državi inače vrlo nepoželjna skandiranja poput 'Srbe na vrbe' ili 'Cigani, Cigani'... Sa južnog stajanja, na kojem je bilo stacionirano oko dvije i pol tisuće Delija, moglo se čuti 'Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala', 'Druže Tito, druže Tito, tebe Srbi lažu, oni vole, oni vole đenerala Dražu'…
Iz sociološke perspektive, zanimljivi su i povici poput 'Mi imamo Mekdonalds, gde je vama' u izvedbi srpske strane…
U SAMO DVA SATA STOTINE OZLIJEĐENIH
Na južnoj tribini, iznad stajanja koje je bilo predviđeno za Delije, bili su smješteni domaći i neutralni navijači. Bilo je oko 18 sati, a igrači su se već zagrijavali na terenu kada su Delije potrgale prvu reklamu koja ih je dijelila od navijača iznad njih. Među ljudima na jugu bilo je i posve miroljubivih, starijih gledatelja, ali i djece. Nakon očito neadekvatne reakcije policije ograda je probijena, a navijači na tribini počeli su u panici bježati kako su znali i umjeli.
Akcija Delija razularila je domaće navijače, a posebno Bad Blue Boyse na sjeveru koji su se nakon sukoba s policijom probili na teren te pokušali doprijeti do južne tribine i obračunati se s navijačima beogradskog kluba. Uslijedile su nemile scene koje je bilo teško pohvatati: policija, pendreci, vatrogasci, šmrkovi, kamenje, suzavac…
U domaćoj javnosti prevladava dojam da se milicija mnogo revnije obračunavala s BBB-ima nego što je to bio slučaj s Delijama koji su prvi počeli s uništavanjem tribina. Neki igrači Dinama pokušali su zaštititi domaće navijače, a među najeksponiranijima bio je mladi Zvonimir Boban. Nakon što ga je policajac udario pendrekom, Dinamova legenda uzvratila mu je skokom i udarcem nogom (zbog čega je pendrekom kasnije, umjesto njega, dobio Jozo Gašpar), što je potez koji je u domaćoj kolektivnoj svijesti obilježio Zvoninu karijeru više od mnogih golova, proigravanja i trofeja…
Točan broj premlaćenih, uhićenih i 'obilježenih' danas je teško odrediti. Neki ga pokušavaju uvećati kako bi dočarali policijsku pristranost, dok drugi žele prikazati da su i Delije dobili po lampi… Izvjesno je tek da ih je bilo na stotine i da su deblji kraj izvukli domaći navijači koji su uletjeli na travnjak. U cijeloj tragediji jedina stvar koja tješi jest podatak da nije bilo mrtvih.
'Ta je 'šora' bila uvod u kasnija događanja u 90-ima. Navijanje je u to vrijeme već otvoreno tretirano kao medij za izražavanje nacionalizma. Osobno sam bio upoznat s HDZ-ovim idejama još tamo 1987-1988', priča danas 34-godišnji Hasan Kurtić kojeg mnogi svjedoci događaja iz 13. svibnja pamte kao vođu tada još mlade navijačke skupine Bad Blue Boys.
Na pitanje što mu prvo padne na pamet kad razmišlja o vremenima prije raspada Jugoslavije, Kurtić kaže: 'Problemi'. Današnji ugostitelj iz Travnog bio je optuživan za razne teške zločine i konstantno se nalazio na meti policije:
'Slomili me nisu, moje su ideale samo još dodatno ojačali, ali maltretiranja kojima sam bio izložen bila su teška. Možda čak i danas osjećam posljedice svega kroz što sam morao prolaziti', kaže Hasan koji je tada imao tek 20-ak godina, ali je među najradikalnijim navijačima očito uživao poseban autoritet.
Iako su vremena kada su ga doživljavali kao 'poglavicu' sjevera već prilično daleko, Hasan Kurtić nije posve nestao s navijačke scene. Priča nam kako je prije nekoliko tjedana vodio mlađe momke na njihovo prvo gostovanje u Beograd, na rukometnu utakmicu Partizana i Zagreba.
'Učinio sam to iz poštovanja prema mlađoj generaciji, a i smatrao sam da im je potrebna osoba mog iskustva na jednom tako opasnom gostovanju, osoba koja će se pobrinuti da sve prođe bez stradanja.'
Iako kaže da bi definitivno išao na utakmicu Dinama i Crvene zvezde kada bi se opet dogodila, Kurtić se odlučno protivi ideji regionalne nogometne lige.
'Možda bi napunila stadione, ali, bojim se, i bolnice. Ili, ne daj Bože, mrtvačnice.'
KOMENTAR ZA KRAJ
Tučnjava iz 1990. nedvojbeno je događaj koji se dramatično usjekao u kolektivnu svijest naroda na ovim prostorima, ostavši u pamćenju čak i mnogima koji nikad nisu bili na maksimirskom stadionu, nego su zbivanja pratili putem medija.
S druge strane, dojma smo da se njegov značaj često preuveličavao ili se možda pokušavao prikazati više kao kakvo herojstvo, a mnogo manje kao tragična posljedica navijačkog nasilja i međuljudske mržnje. Poznato je da mlađe generacije u želji za dokazivanjem pokušavaju nadmašiti svoje prethodnike - često glorificiranje i mistifikacija maksimirskog nasilja samo su dolijali benzina na njihov temperament.
(edited)
(edited)
Na veliku žalost svih protivnika nasilja u sportu i izvan njega, ta nedjelja pretvorila se u masovan i brutalan navijački obračun hrvatskih i srpskih navijača, nasilje u kojem je debelo sudjelovala i 'milicija'. Nesuđeni 'balkanski derbi' pretvorio se u događaj za koji mnogi danas vole kazati kako je anticipirao predstojeće krvave ratne godine na prostorima bivše Jugoslavije.
---------------------------------------------------------------------------------------------
Milicioner Ahmetović: Nagovarali su me da pucam u Bobana
Prije točno 19 godina, na današnji dan, 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu trebala je biti odigrana utakmica Dinamo - Crvena zvezda.
Najekstremniji navijači Beograđana - Delije, predvođeni Željkom Ražnjatovićem - Arkanom, prije utakmice su počeli razbijati južnu tribinu na koju su stigli organizirano. Na tu provokaciju Dinamovi navijači Bad Blue Boysi su provalili na atletsku stazu i travnjak, a na njih je krenula policija.
Kapetan Dinama Zvonimir Boban krenuo je braniti navijače, a kada ga je jedan od tadašnjih milicionera udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh.
Zbog tog incidenta Boban je kažnjen s devet mjeseci neigranja, a izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiju.
Novo svjetlo na ovaj događaj možda baca izjava tadašnjeg milicionera, a danas vlasnika autoškole u Vogošći Refika Ahmetovića koji je uredniku sportske redakcije Hrvatskog radija Ognjenu Nagliću rekao:
'Kad sam se digao, tad su me moje kolege koje su bili blizu mene nagovarale da mu pucam u leđa. Da ga ubijem. Ja to nisam učinio. Nagovarali su me cijelo vrijeme dok je on tu bio na stazi. Njega je Kuže odveo prema svlačionici. Ja sam rekao: Ako vi hoćete da pucate, vi imate svoj pištolj i pucajte. Ja neću pucati.'
---------------------------------------------------------------------------------------------
Velikim dijelom baš zbog potonje, pomalo 'mistične' interpretacije 'makljaže' na maksimirskom stadionu, taj 13. svibnja 1990. godine danas je nezaobilazan dio zagrebačke i hrvatske 'urbane mitologije'.
Da to neće biti normalan nogometni derbi znalo se navodno, danima prije 13. svibnja. Raspad Jugoslavije deset godina nakon Titove smrti bivao je sve izvjesniji, a u deklarativno socijalističkoj državi sve snažniji i nesputaniji postajali su izljevi dotad zabranjivanog etničkog nacionalizma.
Dinamo, koji je, osim zagrebačkog, u 'anacionalnoj' Jugoslaviji stekao i nepoćudnu reputaciju 'hrvatskog kluba', uoči gostovanja Zvezde bio je drugi na prvenstvenoj ljestvici. Prvi su bili upravo crveno-beli, s vjerojatno najboljom generacijom u svojoj povijesti: Stojković, Prosinečki, Pančev, Savičević, Belodedić… Ova će momčad godinu dana kasnije postati najboljom nogometnom družinom na svijetu.
No ni Dinamo nije izgledao mnogo bezazlenije – Šuker, Boban, Mladenović, Ladić i ostali, predvođeni trenerom Josipom Kužeom, još uvijek su imali izgleda preoteti naslov Zvezdi. Svi ovi veličanstveni igrači ipak nisu bili dovoljni da te nedjelje u prvom planu bude nogomet.
Danas je teško procijeniti što je sve istina, što laž, a što legenda. Sigurno je da je stadion u Maksimiru puno prije početka derbija bio prilično ispunjen i da je atmosfera bila usijana.
S hrvatske strane dopirala su u bivšoj državi inače vrlo nepoželjna skandiranja poput 'Srbe na vrbe' ili 'Cigani, Cigani'... Sa južnog stajanja, na kojem je bilo stacionirano oko dvije i pol tisuće Delija, moglo se čuti 'Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala', 'Druže Tito, druže Tito, tebe Srbi lažu, oni vole, oni vole đenerala Dražu'…
Iz sociološke perspektive, zanimljivi su i povici poput 'Mi imamo Mekdonalds, gde je vama' u izvedbi srpske strane…
U SAMO DVA SATA STOTINE OZLIJEĐENIH
Na južnoj tribini, iznad stajanja koje je bilo predviđeno za Delije, bili su smješteni domaći i neutralni navijači. Bilo je oko 18 sati, a igrači su se već zagrijavali na terenu kada su Delije potrgale prvu reklamu koja ih je dijelila od navijača iznad njih. Među ljudima na jugu bilo je i posve miroljubivih, starijih gledatelja, ali i djece. Nakon očito neadekvatne reakcije policije ograda je probijena, a navijači na tribini počeli su u panici bježati kako su znali i umjeli.
Akcija Delija razularila je domaće navijače, a posebno Bad Blue Boyse na sjeveru koji su se nakon sukoba s policijom probili na teren te pokušali doprijeti do južne tribine i obračunati se s navijačima beogradskog kluba. Uslijedile su nemile scene koje je bilo teško pohvatati: policija, pendreci, vatrogasci, šmrkovi, kamenje, suzavac…
U domaćoj javnosti prevladava dojam da se milicija mnogo revnije obračunavala s BBB-ima nego što je to bio slučaj s Delijama koji su prvi počeli s uništavanjem tribina. Neki igrači Dinama pokušali su zaštititi domaće navijače, a među najeksponiranijima bio je mladi Zvonimir Boban. Nakon što ga je policajac udario pendrekom, Dinamova legenda uzvratila mu je skokom i udarcem nogom (zbog čega je pendrekom kasnije, umjesto njega, dobio Jozo Gašpar), što je potez koji je u domaćoj kolektivnoj svijesti obilježio Zvoninu karijeru više od mnogih golova, proigravanja i trofeja…
Točan broj premlaćenih, uhićenih i 'obilježenih' danas je teško odrediti. Neki ga pokušavaju uvećati kako bi dočarali policijsku pristranost, dok drugi žele prikazati da su i Delije dobili po lampi… Izvjesno je tek da ih je bilo na stotine i da su deblji kraj izvukli domaći navijači koji su uletjeli na travnjak. U cijeloj tragediji jedina stvar koja tješi jest podatak da nije bilo mrtvih.
'Ta je 'šora' bila uvod u kasnija događanja u 90-ima. Navijanje je u to vrijeme već otvoreno tretirano kao medij za izražavanje nacionalizma. Osobno sam bio upoznat s HDZ-ovim idejama još tamo 1987-1988', priča danas 34-godišnji Hasan Kurtić kojeg mnogi svjedoci događaja iz 13. svibnja pamte kao vođu tada još mlade navijačke skupine Bad Blue Boys.
Na pitanje što mu prvo padne na pamet kad razmišlja o vremenima prije raspada Jugoslavije, Kurtić kaže: 'Problemi'. Današnji ugostitelj iz Travnog bio je optuživan za razne teške zločine i konstantno se nalazio na meti policije:
'Slomili me nisu, moje su ideale samo još dodatno ojačali, ali maltretiranja kojima sam bio izložen bila su teška. Možda čak i danas osjećam posljedice svega kroz što sam morao prolaziti', kaže Hasan koji je tada imao tek 20-ak godina, ali je među najradikalnijim navijačima očito uživao poseban autoritet.
Iako su vremena kada su ga doživljavali kao 'poglavicu' sjevera već prilično daleko, Hasan Kurtić nije posve nestao s navijačke scene. Priča nam kako je prije nekoliko tjedana vodio mlađe momke na njihovo prvo gostovanje u Beograd, na rukometnu utakmicu Partizana i Zagreba.
'Učinio sam to iz poštovanja prema mlađoj generaciji, a i smatrao sam da im je potrebna osoba mog iskustva na jednom tako opasnom gostovanju, osoba koja će se pobrinuti da sve prođe bez stradanja.'
Iako kaže da bi definitivno išao na utakmicu Dinama i Crvene zvezde kada bi se opet dogodila, Kurtić se odlučno protivi ideji regionalne nogometne lige.
'Možda bi napunila stadione, ali, bojim se, i bolnice. Ili, ne daj Bože, mrtvačnice.'
KOMENTAR ZA KRAJ
Tučnjava iz 1990. nedvojbeno je događaj koji se dramatično usjekao u kolektivnu svijest naroda na ovim prostorima, ostavši u pamćenju čak i mnogima koji nikad nisu bili na maksimirskom stadionu, nego su zbivanja pratili putem medija.
S druge strane, dojma smo da se njegov značaj često preuveličavao ili se možda pokušavao prikazati više kao kakvo herojstvo, a mnogo manje kao tragična posljedica navijačkog nasilja i međuljudske mržnje. Poznato je da mlađe generacije u želji za dokazivanjem pokušavaju nadmašiti svoje prethodnike - često glorificiranje i mistifikacija maksimirskog nasilja samo su dolijali benzina na njihov temperament.
(edited)
(edited)
ima dokumentarac koji govori o navijačima na balkanu gdje se i to tematizira. između ostalih kaže se da politici grobari u to vrijeme nisu bili tako interesantni, jer nisu bili tako dobro organizirani kao delije, a i jer se sam klub vezivao uz jugoslavenstvo.
a kako su grobari navijali i što su sve pjevali i skandirali početkom devedesetih lako se može provjeriti. i to je puno važnije nego je li se sama udruga - il kako se to već zove - navijača opredjelila za neku političku opciju, jer čitava udruga je na kraju krajeva svega nekoliko stotina, eventualno par tisuća, ljudi.
no s druge strane, to se svuda ističe, među pripadnicima arkanove garde bilo je podjednako i jednih i drugih.
a kako su grobari navijali i što su sve pjevali i skandirali početkom devedesetih lako se može provjeriti. i to je puno važnije nego je li se sama udruga - il kako se to već zove - navijača opredjelila za neku političku opciju, jer čitava udruga je na kraju krajeva svega nekoliko stotina, eventualno par tisuća, ljudi.
no s druge strane, to se svuda ističe, među pripadnicima arkanove garde bilo je podjednako i jednih i drugih.
imam ja odličnu knjigu o toj temi.ako tko želi mogu posudit :)
btw. arkan je ubijao po mome kraju za vrijeme rata
btw. arkan je ubijao po mome kraju za vrijeme rata
napalili ste se ko baba na penziju :)..
"samo sam napisao da je pristran tekst :)..".. to je sve što sam napisao i kasnije naveo par činjenica koje potvrđuju moje mišljenje, u čemu je problem?
nemam ti ja šta praštat, piši šta god hoćeš, koliko te volja!
"samo sam napisao da je pristran tekst :)..".. to je sve što sam napisao i kasnije naveo par činjenica koje potvrđuju moje mišljenje, u čemu je problem?
nemam ti ja šta praštat, piši šta god hoćeš, koliko te volja!
jazo to
ljove [del]
nije pristran, uostalom ja sam napisao da treba spomenut i doprinos ostalih navijačkih skupina koje su sudjelovale u domovinskom ratu ali mi je to markobuje obrisao, zašto? pitaj njega...
Ja sam ti obrisao odlomak s parolama poznatih nam sa thompsonovih koncerata......
A ovo što ti pišeš u vezi doprinosa i ne zaboravljanja ne može nikako ući u istu rečenicu s tim parolama.
Ja sam ti obrisao odlomak s parolama poznatih nam sa thompsonovih koncerata......
A ovo što ti pišeš u vezi doprinosa i ne zaboravljanja ne može nikako ući u istu rečenicu s tim parolama.
nkdz [del] to
jazo
oprosti al odkad je "Bog i Hrvati" nekakva nacionalistička parola il kak več to ti nazivaš??
naravno da ti nije zbog toga obrisao
no necemo sad o tome, prisjeti se malo bolje sto si napisao pa onda procitaj pravila foruma
ako ti i dalje nije jasno posalji pm, necemo ovdje raspravljat o odlukama moderatora
no necemo sad o tome, prisjeti se malo bolje sto si napisao pa onda procitaj pravila foruma
ako ti i dalje nije jasno posalji pm, necemo ovdje raspravljat o odlukama moderatora
ok stoji to, al ja mislim da se nebi niko trebao uvrjedit kad ja velim da sam spreman umrjet za domovinu, mislim ono....
jazo to
nkdz [del]
oprosti al odkad je "Bog i Hrvati" nekakva nacionalistička parola il kak več to ti nazivaš??
eto lejzi ti je rekao, a ti dobro znaš što si napisao...
eto lejzi ti je rekao, a ti dobro znaš što si napisao...