Subpage under development, new version coming soon!
Subject: Planet Kultura
moj jedan nekoć dragi prijatelj (nažalost pokojni) a bio je strašan jazz gitarist i znao je često reći kako amerika nisu samo kauboji, nego ima i indijanaca... laku noć ;))
"gledaćemo film, ako ćeš me pritom milovat"
pokusavas neura navuc na topic?
pokusavas neura navuc na topic?
pokusavas neura navuc na topic?
pokušaj biti jasniji???
pokušaj biti jasniji???
hm... koliko sam ga ja shvatio (a ostavljam mogućnost, makar malu, i da sam nešto pogrešno shvatio) on više voli minimalistički urađene scene, bez suvišnih dijaloga i pokreta, usredotočenost samo na ono bitno... a milovanju tu, priznat ćeš i ti (iako si zbog jučerašnje godišnjice još pod dojmom i u slavljeničkom raspoloženju) ipak nema mjesta.
a k tome još: ono što je freud govorio i mislio o milovanju (a vidim da i ti to misliš;)) ipak je odavno nadiđeno.
(edited)
a k tome još: ono što je freud govorio i mislio o milovanju (a vidim da i ti to misliš;)) ipak je odavno nadiđeno.
(edited)
a kako ti znas da je freud govorio ono sto je i mislio
uostalom ja neznam na sto mislis (da ja mislim)
ali da, neuro je vrlo praktican covjek...
uostalom ja neznam na sto mislis (da ja mislim)
ali da, neuro je vrlo praktican covjek...
eh da... možda ja uopće ne mislim da ti misliš. ili obrnuto proporcionalno:možda ja mislim da ti uopće ne misliš). ili obrnuto proporcionalno od obrnuto proporcionalnog obrnuto proporcionalnom: možda ja mislim da ti uopće ne misliš da ne misliš. ili obrnuto proporcionalno obrnuto proporcionalnom od obrnuto proporcionalnog: možda ja ne mislim da ti uopće misliš da uopće misliš itd. moglo bi se tako do sutra...
slično tako je i to sa freudom. s tim da je kod njega to ipak malko problematičnije, s obzirom da je govorio više nego što je mislio. al dobro... imao je freud i nekih dobrih strana. sigurno ih je imao. ma morao ih je imat. i sigurno ćemo o tome čitati jednom u jutarnjem, dakako u rubrici 'senzacionalna otkrića' ;))
slično tako je i to sa freudom. s tim da je kod njega to ipak malko problematičnije, s obzirom da je govorio više nego što je mislio. al dobro... imao je freud i nekih dobrih strana. sigurno ih je imao. ma morao ih je imat. i sigurno ćemo o tome čitati jednom u jutarnjem, dakako u rubrici 'senzacionalna otkrića' ;))
ne vjerujem da je freud imao dovoljno dobru guzu da zavrsi u jutarnjem
hm... mislim da si jutarnji (od jutro) pomiješao sa večernjim (od večer) - večrnji izvještava o guzama, i o nacionalnoj osvještenosti istih.
ops
potpuno si upravu
vecernji a ne jutarnji
potpuno si upravu
vecernji a ne jutarnji
bitak na estradi
najdužeg dana u godini, 21. lipnja 1904. godine, dakle točno na današnji dan rođen je jedan od najutjecajnijih intelektualaca našeg doba, j. p. sartre. sabrati u samo nekoliko riječi ili rečenica sve ono što je sartre bio nije baš najjednostavniji zadatak, jer njegova sveprisutnost i angažman oko gotovo svih najtemeljnijih pitanja i dvojbi današnjeg čovjeka, kao i njegove neiscrpna energija (koju osim prirodi ima zahvaliti i nekim kemijskim sredstvima), nevjerojatna radnišnost i - na poseban način - pronicljivost i istinsko umijeće da sve ono što misli zna i prezentirati najširoj javnosti iziskuju puno više od jednostrane i paušalne ocjene onih koji ga vole kako je dotični jednostavno puki genij, odnosno političko-intelektualni estradnjak, kako ga opet vide drugi.
istina je, kako to i inače biva, zapravo negdje između. nepobitno je da je sartre, dobro procjenjujući vrijeme, mjesto i okolnosti u kojima živi, vještoo znao iskoristiti trenutak, te pronalaziti prave riječi, teme i način da o sebi stvori sliku autoraitativnog i neizostavnog komentatora društvene zbilje i njezinih promjena, ali isto tako ne može se poreći da pri tom i nije sasvim originalan, a ni dubok. posebno problematičnom ostaje činjenica da temeljne ideološke pojmove koje 'posuđuje' neštedimice od kanta, hegela, locka, kierkegaarda pa i suvremenika marcusea, mouniera i husserla vidi i drži kao svoje, smatrajući da ih je u okvirima egzistencijalizma nanovo definirao i to u njihovom pravom i aktualnom značenju. no, dakako, da se s time nisu svi slagali; primjerice
heidegger ga na više mjesta gotovo ismijava, kako u osvrtu na temeljno sartreovo djelo "bitak i ništavilo" (koje usput neki, iz meni nepoznatih razloga prevode sa smiješnim "bitak i ništo"!) držeći da krivotvori ontologiju, tako i u drugim prigodama predbacujući mu nedostatak izvornosti, dubine i spekulativnosti, a u filozofijsko-etičkom smislu solipsizam, te neke vrste ideološko sluganstvo političkom etosu (a ako itko bar je heidegger znao kamo to može odvesti). ali ne samo heidegger, već i brojni drugi sartrea će radije opisati kao velikog buntovnika i brbljavca, negoli kao velikog mislioca. uz to opće je mišljenje danas da hegela i njegovu filozofiju kojoj se više puta neumorno
vraćao nikada zapravo nije posve ni razumio. možda je baš zato, otklanjajući se usput i od heideggera, utjehu našao u marxu i zanemarujući to što njegov egzistencijalizam, koji se bitno bavi
izoliranim pojedincem, kolidira sa idejom klasne borbe postaje žestokim i radikalnim zagovornikom historijskog materijalizma držeći ga "nenadmašivom filozofijom naše epohe".
međutim, svojevremeno iznimno popularan i pitan, što u prvom redu ipak treba pripisati njegovu cjelokupnom stvaralaštvu u kojemu kvalitativno prevladava ona književno-dramska, sartre je ako ništa drugo do kraja života ostao vjeran sebi: u uvjerenju da nikada i nigdje nije pogriješio, na jednoj strani tvrd i oštrih stavova naspram ljudi i svijeta oko sebe, te nepomirljiv prema onima koji nisu baš mislili isto kao i on (primjerice camus...), a s druge strane (recimo u pitanju ateizma...) ne baš sasvim jasan i pomalo sebi samom proturiečan. živio je osebujan život, ali skromno u materijalnom smislu i bez nepotrebnog luksuza. volio je društvena okupljanja na kojima nije propuštao prilike za samopromociju. no, upravo ta njegova taština i pragmatizam činile su ga na neki bizaran način privlačnim ljepšem spolu. uz sartrea i njegov život vežu se osim zasigurno najpoznatije simone de beauvier i brojne druge žene s kojima je ljubovao na neki čudan i do danas ne baš sasvim razjašnjen način. u svakom slučaju nije se nikad oženio, a više od 70 godina života odbacivao je odlučno i bilo kakav pristanak uz neku religioznu formu. ipak, pod sam kraj života posvetio se proučavanju judaizma i postupno mu se približavao. poluslijep i teškom bolešću prikovan za postelju umro je 15. travnja 1980. godine.
najdužeg dana u godini, 21. lipnja 1904. godine, dakle točno na današnji dan rođen je jedan od najutjecajnijih intelektualaca našeg doba, j. p. sartre. sabrati u samo nekoliko riječi ili rečenica sve ono što je sartre bio nije baš najjednostavniji zadatak, jer njegova sveprisutnost i angažman oko gotovo svih najtemeljnijih pitanja i dvojbi današnjeg čovjeka, kao i njegove neiscrpna energija (koju osim prirodi ima zahvaliti i nekim kemijskim sredstvima), nevjerojatna radnišnost i - na poseban način - pronicljivost i istinsko umijeće da sve ono što misli zna i prezentirati najširoj javnosti iziskuju puno više od jednostrane i paušalne ocjene onih koji ga vole kako je dotični jednostavno puki genij, odnosno političko-intelektualni estradnjak, kako ga opet vide drugi.
istina je, kako to i inače biva, zapravo negdje između. nepobitno je da je sartre, dobro procjenjujući vrijeme, mjesto i okolnosti u kojima živi, vještoo znao iskoristiti trenutak, te pronalaziti prave riječi, teme i način da o sebi stvori sliku autoraitativnog i neizostavnog komentatora društvene zbilje i njezinih promjena, ali isto tako ne može se poreći da pri tom i nije sasvim originalan, a ni dubok. posebno problematičnom ostaje činjenica da temeljne ideološke pojmove koje 'posuđuje' neštedimice od kanta, hegela, locka, kierkegaarda pa i suvremenika marcusea, mouniera i husserla vidi i drži kao svoje, smatrajući da ih je u okvirima egzistencijalizma nanovo definirao i to u njihovom pravom i aktualnom značenju. no, dakako, da se s time nisu svi slagali; primjerice
heidegger ga na više mjesta gotovo ismijava, kako u osvrtu na temeljno sartreovo djelo "bitak i ništavilo" (koje usput neki, iz meni nepoznatih razloga prevode sa smiješnim "bitak i ništo"!) držeći da krivotvori ontologiju, tako i u drugim prigodama predbacujući mu nedostatak izvornosti, dubine i spekulativnosti, a u filozofijsko-etičkom smislu solipsizam, te neke vrste ideološko sluganstvo političkom etosu (a ako itko bar je heidegger znao kamo to može odvesti). ali ne samo heidegger, već i brojni drugi sartrea će radije opisati kao velikog buntovnika i brbljavca, negoli kao velikog mislioca. uz to opće je mišljenje danas da hegela i njegovu filozofiju kojoj se više puta neumorno
vraćao nikada zapravo nije posve ni razumio. možda je baš zato, otklanjajući se usput i od heideggera, utjehu našao u marxu i zanemarujući to što njegov egzistencijalizam, koji se bitno bavi
izoliranim pojedincem, kolidira sa idejom klasne borbe postaje žestokim i radikalnim zagovornikom historijskog materijalizma držeći ga "nenadmašivom filozofijom naše epohe".
međutim, svojevremeno iznimno popularan i pitan, što u prvom redu ipak treba pripisati njegovu cjelokupnom stvaralaštvu u kojemu kvalitativno prevladava ona književno-dramska, sartre je ako ništa drugo do kraja života ostao vjeran sebi: u uvjerenju da nikada i nigdje nije pogriješio, na jednoj strani tvrd i oštrih stavova naspram ljudi i svijeta oko sebe, te nepomirljiv prema onima koji nisu baš mislili isto kao i on (primjerice camus...), a s druge strane (recimo u pitanju ateizma...) ne baš sasvim jasan i pomalo sebi samom proturiečan. živio je osebujan život, ali skromno u materijalnom smislu i bez nepotrebnog luksuza. volio je društvena okupljanja na kojima nije propuštao prilike za samopromociju. no, upravo ta njegova taština i pragmatizam činile su ga na neki bizaran način privlačnim ljepšem spolu. uz sartrea i njegov život vežu se osim zasigurno najpoznatije simone de beauvier i brojne druge žene s kojima je ljubovao na neki čudan i do danas ne baš sasvim razjašnjen način. u svakom slučaju nije se nikad oženio, a više od 70 godina života odbacivao je odlučno i bilo kakav pristanak uz neku religioznu formu. ipak, pod sam kraj života posvetio se proučavanju judaizma i postupno mu se približavao. poluslijep i teškom bolešću prikovan za postelju umro je 15. travnja 1980. godine.
SVE DRUGO MIJENJAM
Nakon duge price o politici i ratu,
o uzrocima srpskog fasizma,
i pomoru sto ga, na oci Svijeta,
cini nad pitomim narodom dobrih Bosnjaka -
kazem novinaru iz Milana,
na svome italijanskom jeziku,
kako sam, ne tako davno, 88.godine,
bio u njegovom gradu i izgovorio u sebi jednu,
nikad zapisanu pjesmicu.
Biste li se mogli sjetiti tih stihova,
ako Vam nije nelagodno, meni je to
jako vazno, ja sam, znate, rodjen u Milanu?
Naturalmente, velim. Ja sve svoje stihove
pamtim, io sono - come si dice kaznjen?
Ja sam....sjecanjem nagradjen i kaznjen,
ono je moje jedino imanje, i nicega
drugog nemam, bas kao ni razloga
za nelagodu i stid. Ovako kazuje, nezapisana,
moja Molitva u Milanu:
Ucini da umrem
ovoga casa, Boze.
Samo ostavi
moje oci
na svijetu!
Neka gledaju
kako Piacom Duomo
prolaze zene.
Trajala je, u njegovom oku,
nekakva zdrava i plemenita tuga,
dok se moja bol, iz bosanskoga,
u njegov jezik pretakala.
Biste li danas - u svjetlu ovoga uzasa -
mijenjali nesto u Vasoj pjesmi?
Sve drugo mijenjam,
ali ne mijenjam nista,
ni slova jednoga,
o pjesmi o ljubavi i zudnji.
A. Sidran
Nakon duge price o politici i ratu,
o uzrocima srpskog fasizma,
i pomoru sto ga, na oci Svijeta,
cini nad pitomim narodom dobrih Bosnjaka -
kazem novinaru iz Milana,
na svome italijanskom jeziku,
kako sam, ne tako davno, 88.godine,
bio u njegovom gradu i izgovorio u sebi jednu,
nikad zapisanu pjesmicu.
Biste li se mogli sjetiti tih stihova,
ako Vam nije nelagodno, meni je to
jako vazno, ja sam, znate, rodjen u Milanu?
Naturalmente, velim. Ja sve svoje stihove
pamtim, io sono - come si dice kaznjen?
Ja sam....sjecanjem nagradjen i kaznjen,
ono je moje jedino imanje, i nicega
drugog nemam, bas kao ni razloga
za nelagodu i stid. Ovako kazuje, nezapisana,
moja Molitva u Milanu:
Ucini da umrem
ovoga casa, Boze.
Samo ostavi
moje oci
na svijetu!
Neka gledaju
kako Piacom Duomo
prolaze zene.
Trajala je, u njegovom oku,
nekakva zdrava i plemenita tuga,
dok se moja bol, iz bosanskoga,
u njegov jezik pretakala.
Biste li danas - u svjetlu ovoga uzasa -
mijenjali nesto u Vasoj pjesmi?
Sve drugo mijenjam,
ali ne mijenjam nista,
ni slova jednoga,
o pjesmi o ljubavi i zudnji.
A. Sidran