Subject: »Prva HNL - budalaštine

previse novca je u danasnjem fudbalu i to nikako ne valja !

jaja ture, jedan sasvim prosjecan igrac, prima oko 250.000 funti nedeljno ! a sve to zahvaljujuci seicima koji ne znaju sta ce sa parama.

evo da uzmem u obzir Celsijeve navijace, posto ima veze sa ovim tekstom.

naime, mnogi navijaci celsija koji su imali clanske karte godinama, sad ne mogu da je imaju jer je preskupa ! kad vidis na tribinama japance sa najnovijim aparatima, zene sa bundama i stiklama od po 10.000 eura, kad vidis neke ljude koji kao klovnovi dodju na utakmice, smuci se pravim ljubiteljima fudbala ! karte za velike utakmice su jednostavno preskupe, i na tim tekmama ce ici ljudi koji imaju novca, a kojima fudbal ne znaci nista ! jednostavno zele da budu dio "glamura", "sprektala" kao sto su finala LS recimo.

evo da ja uzmem pečenjaru u susjedstvu pošto ima veze sa ovim tekstom...

u centru opatije je bilo odlično mjesto sa hamburgerima i pivom. obožavali smo se okupljati tamo i igrati karte. a onda je prostor u najam uzeo talijan i preuredio ga u luksuzni restoran. nema više amaterskih hamburgera ali zato imaš vrhunske pizze i pašte. Naravno da je digao i cijene pive i svega ostalog. tko sad zalazi tamo? sigurno ne lokalni dečki koji su mladost ostavili u tom prostoru. jel vlasnika to brine? ni najmanje...
jer kad je sezona mjesto je puno ušminkanih talijančića, njemaca i hr đet set glumaca koji mu tad vrate sve što je izgubio ostatak godine kad su inače lokalni dečki ostavljali neku sitnu zaradu.
davno su klubovi i pečenjare postojali zbog publike i gostiju. danas je to biznis u kojem se okreću milioni. ako netko ne razumije šeike koji se igraju cityem ili vlasnika spomenute pečenjare nije bacio prvu drkicu ili dobio prvu menstruaciju.
jer sa tim prostorom u opatiji su sada zadovoljni i vlasnik i kuhari i konobari i šminkeri koji sada zalaze u njega. i čisto ih zaboli za nas lokalne dečke koji smo davno ispijali pive uz bezvezni hamburger za koji smo mislili da ne bi bio tako "dobar" da mi ne dolazimo.

Nisi shvatio sve u tekstu(ne razumiješ ti to, prijatelju moj, kako se voli nogomet...na sreću nikad nit' nećeš ), novac je ubio nogomet koji se nekad igrao radi navijača, danas se igra samo zbog novaca.

Bio sam danas na tekmi Rijeka-Hajduk..

Sve u svemu jedino što je valjalo bila je atmosfera, armada i pjesma..

Ono što me svaki put iznova fascinira je hrpa primitivaca na tribinama. Svaki ali baš svaki faul protiv rijeke je popraćen hrpom psovki, nevjerojatnog čuđenja i "kilom" frustracije.. Smiješno..

Nogomet-užas. Hrpa napucavanja, tri-četri dodavanja, dupli pas je nešto toliko rijetko..
Sve u svemu baš sam razočaran..

Sve u svemu jedino što je valjalo bila je atmosfera, armada i pjesma..

samo ću se nasmijat na ovo :)

Sve u svemu jedino što je valjalo bila je atmosfera, armada i pjesma..


upravo to je ono što od svake nezanimljive utakmice radi spektakl, a jazo nek se smije, ne zna on...

nogomet se NIKADA nije igrao radi navijača.
NIKADA.
počneš igrati jer ga voliš, a kasnije od toga živiš.
nitko nije rekao: idem igrati jer će doći navijači pa da igram zbog njih.
oni su dio kluba i nose te kada treba i bez njih nema kluba, ali da netko igra poradi njih? ne igra.
zašto ti tako čudno gledaš na nogomet? zar nikada nisi bio nogometaš ili što? pa točno se znao kojim putem se ide. od zaljubljenosti do profesionalca. navijači nisu u toj priči niti jedne sekunde. klub, suigrači i novac jesu, ali ne i navijači kao faktor utjecaja.

@flashived: ode pečenjara kod talijana? pa nije valjda jedina. rijeka je puna svega i sigurno cete naci jos deset sličnih. zašto samo sebe gledate? gazda je odlučio iznajmiti ili prodati prostor jer mu novac treba. zašto je on sada kriv? pa da ja imam kafić i zarađujem 8k kuna i netko mi ponudi isto toliko za najam ili više pa i ja bi ga dao u najam. zaposlio se i primao dvije plaće ili uložio u nešto drugo. ljudi se bore kako znaju i umiju.

Pismo jednog običnog navijača sa istoka Zdravku Mamiću:


"Hvala Vam gospodine Mamić!

Dragi Zdravko imam 35 godinu, u zadnjih 15-ak godina sam propustio točno 10 domaćih utakmica, nikada se nisam smatrao Bad Blue Boy-em, nego isključivo Dinamovcem, svaku utakmicu sam mirno (u smislu da nisam nikada činio ništa protuzakonito) gledao s istog dijela istočne tribine i iskreno se radovao i tugovao uz NK Dinamo. Jedan od onih malobrojnih u ovom gradu kojem je Dinamo bio istinski doručak, ručak i večera. Kako to navijači znaju reći.
Sve do prije cca 2-3 godine kada sam počeo osjećati da postajem sve ravnodušniji prema događanjima na terenu, da me Dinamovi golovi više ne vesele kao nekada, isto kao što porazi više nisu tako bolni. Nekada mi je poslije utakmice u glavi bila „još jedna pobjeda mog Dinama“ a onda mi se sve češće padalo na pamet „pobjeda Mamićevog Dinama“. Nekada sam govorio „mi smo pobjedili“ a u zadnjih par godina sve češće „Dinamo je pobjedio“. Primjetio sam da iz vikenda u vikend na tribinu dolazim jednostavno iz navike i da su moje proslave golova u principu prilično umjetne (uostalom, kao i većine onih dole na terenu). I onda sam se zapitao što se to događa sa mnom, zašto se ne veselim kao nekada? A odgovor nije bilo teško pronaći. Jer iz dana u dan, iz tjedna u tjedan moj odgovor se nalazio u svim medijima. Malo po malo sam shvatio da ne gledam svoj Dinamo nego Vaš Dinamo i to je ono što ne mogu prežaliti.
Znate, ne bole provokacije prijatelja koji ne prate nogomet ili su navijači nekog drugog kluba nakon Vaših ispada, ne boli ni spoznaja da većina onih na terenu u plavom dresu ne zna za Dražena Jerkovića, Snješka Cerina ili Slavena Zambatu, ne bole niti porazi od smješnih europskih klubova za koje mnogi nisu nikada prije čuli, ne bole niti, po mom mišljenju, loši rezultati za vrijeme Vaše vladavine, ne boli čak ni Vaše bogaćenje na račun Dinama (ma što Vi tvrdili ne možete me uvjeriti u suprotno), ali boli taj osjećaj da Dinamo više nije moj i mojih prijatelja klub, nego Vaš klub. Boli kada vidim kakav je primitivac na čelu kluba, boli kada slušam Vaše izjave „Ja sam Dinamo!“ ili „Ja dovedem 40 tisuća ljudi na stadion!“ i najviše od svega boli što NK Dinamo više nema ponos i čast.
Jer gospodine Mamić, ma kako Vam čudno bilo, vjerujte da nisu rezultati najvažniji, da postoji nešto još važnije a to su upravo – ponos i čast. Tako gledam u četvrtak, nakon sjajne pobjede protiv Villarreala, sve te ljude oko sebe. Sretni i zadovoljni. Oduševljeni. A ja? Osim sreće osjećam i neku gorčinu, jednostavno mi nije to to. Pamtim vremena kada sam bio sretniji nakon obične prvenstvene pobjede protiv npr. Varteksa.
I opet gledam sretne ljude oko sebe i razmišljam kako im vjerojatno sada nije ni na kraj pameti ni ponos ni čast, nego im je važna samo ova veličanstvena pobjeda, ali i kako će isti ti ljudi nakon prvog sljedećeg poraza okrenuti leđe klubu, a igrače koje danas dižu u nebesa za dva dana popljuvati kao najgore smeće. I zato sam ponosan na sebe što nisam jedan od tih, ponosan sam što me ne može jedna pobjeda/poraz „okrenuti“, ponosan sam što bi rađe gledao časni NK Dinamo u drugoj ligi nego nego prljavi, lopovski, primitivni i privatni Dinamo na vrhu Europe. Jer to nije moj Dinamo i ja se s takvim klubom ne mogu poistovjetiti.
I zato Vam hvala, jer ste uspjeli ono što sam mislio da je nemoguće – HVALA VAM što ste uništili moju ljubav prema nogometnom klubu Dinamo Zagreb! Hvala Vam jer sada imam više vremena za obitelj, više vremena za prijatelje, a i na poslu sam puno više koncentriraniji, što se posebno osjeti na dan utakmice.
Gospodine Mamić postoji samo jedan mali problem. Bojim se onog dana kada Vi i svi Vaši suradnici napustite NK Dinamo, siguran sam se da ću se tada ponovno zaljubiti i da će moja ljubav prema Dinamu ponovno biti kao ona stara (mnogi bi ovo shvatili kao pretjerivanje ali znam da me Vi kao poznati romantik razumijete). I Zato gospodine Mamić molim Vas da zajedno sa svojim suradnicima napustite NK Dinamo i pružite mi priliku da ponovno zavolim svoj Dinamo.

Naravno da sam svjestan da ovo pismo Vama neće ništa značiti, ali ja ću mirnije spavati jer znam da sam barem pokušao potaknuti Vaš odlazak, a time i vraćanje Dinamove časti.

Poštovani izvršni dopredsjedniče veliki pozdrav od jednog običnog gledatelja s istočne tribine.

Ps. Naravno da termine „gospodin“, „dragi“ i „poštovani“ ne mislim ozbiljno..."

Nogomet-užas. Hrpa napucavanja, tri-četri dodavanja, dupli pas je nešto toliko rijetko..

welcome to hnl ;)

baš sinoć kod susjeda bacismo oko na tu utakmicu pa komentiramo razliku između utakmmica koje naši klubovi igraju u europa ligi i ovoga ovdje. na svakoj našoj utakmici barem 50 % prekršaja je za žuti, oko 25 % ih je za direktni crveni, a od ostalih 25 % većina uopće nisu prekršaji, nego sudac malo nategne za renomiraniju ekipu ili domaćina. tuga.

a čitam malo kasnije kako poklepović čestita objema ekipama na vrhunskom fair-playu!?!?!? mene stvarno zanima koja bi bila njegova definicija fair-playa. pa čovjek je potpuni luđak (što uostalom gotovo neprestano i dokazuje svojim ponašanjem i rječnikom za vrijeme utakmica).

upravo to je ono što od svake nezanimljive utakmice radi spektakl, a jazo nek se smije, ne zna on...

nije valjda da ti armadu smatraš za neku skupinu koja zna radit atmosferu.

Razočarao si me nkdz, ja sam mislio da su tvoje ljestvice malo više postavljene :)

E moj jazo, očito je da ti nikad nisi nikad bio na kantridi... Respektiram sve skupine koje ZNAJU napravit dobru atmosferu, i armadu, i torcidu, i kohortu a i ostale...

a to su bili oni s bakljama ili oni ispod one neke stijene ?

loool

Jazo je istrijan i u njemu se pojave tenzije kad čuje za pojam Armada ili Rijeka...evo pohvalit ću i tvoje demone kojih ima premalo da stvore neku atmosferu al zato jako dobro izgledaju vizualno ;)

@jazo
aha
sto ces mu sad odgovorit?
(edited)