Subpage under development, new version coming soon!
Subject: »Prva HNL - budalaštine
ne brini, ako bude stani pani, onda stižu man in black u pomoć:)
kaj je sad tebi-pa još su dečki u euforiji LP -ko bi ih sad digel za HL
čemu? kao da netko može ozbiljno konkurirat. nemoj bit smiješan već skoro 10 sezona :P
to ko moj frend, bez posla jer mu se neda ustajat ujutro ispod 5-6 somova :D
broj imaš, zaleti se (možeš i s curom kad te sljedeći puta nagovori da dođete u Umag)... imam novi ured kod inine benzinske na obali, klimatiziran, a ispod biraj hoćeš Lado na rivi, casino s komadima, ili koktel bar iQ :-)
čemu? kao da netko može ozbiljno konkurirat
kad pišeš pizdarije ničim izazvan, tražiš da ti se i odgovori na jednako glup način:)
kad pišeš pizdarije ničim izazvan, tražiš da ti se i odgovori na jednako glup način:)
sigurno ti je taj friend pametan-moš me upoznat sa njim
Eto vraceno Osjeku istom mjerom, nije bilo tako davno kad je situacija bila obrnuta. Konacno malo praznog hoda za hvatanje zraka a onda generalna proba sa Splitom na Kantridi pa dolazi veliki Studgart.
Sad ona desničarska osvetoljubivost,gorčina pritajena godinama koja prelazi u netrpeljivost,mržnju prema bližnjem svom,...
Joj vi Likote
Joj vi Likote
ma kakva mrznja i netrpeljivost, samo olaksanje nakon rjesavanja starih dugova, samo je Osijekova filijala odigrala zrno prejako protiv glavnog kluba, to je to :)
Edit: Znam ja to ;)
(edited)
Edit: Znam ja to ;)
(edited)
evo, da ne serete tolko o našim sucima, ovo je korner po Španjolskim. Mislim da nema šanse ni da Bruno Marić to odfućka ;)
(edited)
(edited)
Maloča i Kate-našo ovu izjavu jednog Ajdukovca
IVAN KATALINIĆ-HAJDUČKA LEGENDA
Ivan Katalinić je rođen prije 63 godine u Trogiru.Karijeru je započeo u Hajduku igrajući za Hajduk od 1970. godine do 1979.godine.Debitirao je 1971.godine protiv Valencije u utakmici Kupa prvaka.Period od devet godina neprekidno igrajući za Hajduk i braneći njegova vrata upisao je 122 službena nastupa u jugoslavenskoj lizi uz 15 nastupa u kupu Jugoslavije i isto toliko nastupa u europskim utakmicama kluba.Odigrao je i 107 prijateljskih susreta za Hajduk u tom periodu s tim da tada prijateljske utakmice većim djelom nisu bile revijalne.
U periodu igranja za Hajduk i braneći u oštroj konkurenciji koja je tada vladala za klub koji je bio među prvi deset klubova u Europi osvojio je prvesntvo Jugoslavije 4 puta: 1970./71., 1973./74., 1974./75., 1978./79 te Kup Jugoslavije 5 puta: 1971./72., 1972./73., 1973./74., 1975./1976., 1976./77. Poslije igranja za Hajduk proveo je tri sezone u Southamptonu gdje je standarno branio na 54 utakmica.Treba napomenuti da je bio prvi Hrvat koji je nastupio u engleskoj najjačoj lizi.
Poslije Engleske avanture se vratio nakratko u Hajduk prije kraja karijere.Za reprezentaciju „ondašnje države“je skupio 13 nastupa.Neke od nagrada koje je dobio u tom periodu su bile za najboljeg vratara Jugoslavije za najboljeg igrača Jugoslavije te za najboljeg vratara Engleske. Poslije završetka karijere radio je u Hajduku kao trener vratara te pomoćni trener dok nije dobio šansu nakon dugih deset godina da vodi momčad kao prvi trener.Prve sezone je osvojio odmah kup nakon pobjede protiv Dinama u dvije utakmice a na početku sezone 1994/1995 osvaja Superkup Hrvatske opet protiv Dinama.Tu se zonu Hajduk uvodi u Ligu prvaka nakon dvije pobjede protiv Legie Warszave(1-0,4-0) te ispada u četvrfinalu Lige prvaka od kasnije prvaka Europe Ajaxa iz Amasterdama (0-0,0-3)..
Sezonu Hajduk završava kao prvak Hrvatske te osvajač Kupa Hrvatske nakon dvije velike pobjede protiv Dinama (3-2,1-0)..Utakmica uzvrata finala kupa protiv tadašnje Croatie ostat će upamćena u povijesti Hajduka kao jedna od najvećih..jel pošto je Croatia bila kažnjena zobg kazne protiv Auxxerea bio joj je zabranjen izlazak u Europu.Hajduk je već praktički ovojio prvesntvo i svi su očekivali „đentlmenski“dogovor dvaju klubova da Hajduk ide prvenstvo a Croatiji kup(da se zadovolje apetiti tadašnjeg predsjednika države Franje Tuđmana)..
Katalinić je usred Maksimira pobjedio Croatiju a znakovit je njego tadašnji „bosanski grb“prema loži maksimirskog stadiona u kojem je sjedio predsjednik valjda iščekujući da će „vlastitoj igrački“Croatiji dodijeliti trofej.Dan danas se priča kako su čelnici Hajduka u loži počeli sa pravdanjem,neki čak da su pobjegli valjda želeći izbjeći bijes tadašnjeg predsjednika.Sezona 1994/1995 označena je najvećom sezonom u klupskoj povijesti jel su osvojena tri trofeja i igralo se četvrfinale Lige prvaka.Sljedeća sezona je donijela velike kontroverze a priča o prodaji utakmice nekoliko igrača, Panathinaikosu koja je igrana u Rijeci (zbog Oluje) i završila 1-1(prva 0-0 u Ateni) i danas stvara nemir kod svih navijača splitskog kluba.
Katalinić je te sezone otišao s klupe Hajduka,momčad se raspadala malo pomalo i to je zapravo početak krize koja i dan danas traje.Katalinić je osvojio kao trener Hajduka dva prvenstva Hrvatske: 1993./94., 1994./95,dva Kupa Hrvatske: 1992./93., 1994./95 što ga stavlja među najtorfejnije trenere Hajduka i najtrofejniju osobu u povijesti kluba.
Katalinić je kasnije lutao po klubovima.Nemože se reći da je podbacio sa tim klubovima ali njegova prgava narav i to da je „bez dlake na jeziku“sigurno mu nije donijela ništa dobra kod predsjednika klubova.Lijepe rezultate je Katalinić ostvarivao pa je tako uveo Zadar u Ligu za prvaka,sa Splitom je ostvario najveći uspjeh u povijesti kluba(osvojivši treće mjesto i uvevši ih u Europu),a s Dugopoljem je bio prvak treće lige..
Tokom druge epizode u Hajduku kad je Croatia imala gotovo cijelu logistiku države na svojoj strani ostvario je povijesnih 1-1 na Maksimiru u kojem je Pletikosa briljirao a sudac činio sve da ne razbijesni predsjednika Tuđmana i da Croatija pobjedi. Katalinićev moto je bio „idem gdje me zovu ,trener uvijek mora raditi pa gdje god to bilo“Zbog toga je Katalinić prihvaćao poslove i u egzotičnoj Albaniji,Izraelu,Arabiji ili Gabeli,Posušju i gdje je god trebalo a nije čekao i iščekivao oko Poljuda hoće li se otvoriti mjesto da preuzme najdraži klub.
Njegov britak jezik i otvoreno protivljenje Tuđmanovoj diktaturi u nogometu i otvoreno pričanje o protežiranju tadašnje Croatije mu sigurno nije donijelo ništa dobra pa ni eventualni poziv za izbornika reprezentacije.Treba također napomenuti da je kao trener vjerovatno najviše puta u povijesti pobjedio Dinama,Croatiju,Hašk Građanski(ili kako se već zove taj klub).Sudjelovao je u Francuskoj 1998.godine gdje je osobno spremao Dražena Ladića a ovi vjerovatno bio najbolji vratar na tom prvenstvu.Treća epizoda na Poljudu je donijela jedan od najtežih euro poraza Hajduka od Shelbourna i dan danas se sjećam promašaja na Poljudu i bezidejnosti igrača na uzvratu.
Katalinić je poslije otišao jasno optužujući tadašnjeg čelnika Grgića i Štimca da su ga prevarili i obećavali mu samostalnost u radu i orijentaciju na mlađe igrače.Ivan Katalinić je za mene jedan od istinskih hajdukovaca,pravi fetivi hajdukovac od glave do pete koji sigurno Hajduku želi dobro i ne prihvaća raznorazne alibije pravdajući ovo katastrofalno stanje u klubu.Katalinić nema nikavu ambiciju preuzeti Hajduk što mu se želi imputirat jel je u mnogim razgovorima to jasno rekao.Uvijek se mi navijači bunimo i gunđamo da je problem hajdukovih legendi da ne progovaraju otvoreno o lošim stvarima u klub,nedostatcima (to se posebno odnosi na bivše trenere)..a kada njih par ima hrabrosti da progovori(Bonačić,Vulić,Katalinić)onda ih se optužuje za raznorazne interese,ambicije i skrivene namjere.
Ptice na grani vide da je Hajduk srozan na najniže grane..Agonija traje od suzavca protiv Marseillea 1987.uz par bljeskova(kup 1991.,Ligu prvaka 1994/19959i prvenstvo 2001.godine…sve je drugo za zaborav.Ivan Katalinić je legenda Hajduka jedna od najvećih,u njemu se vidi sve ono što Hajduk danas nije..domaći dalmatinski klub pun dišpeta,inata,želje i tradicije.
Priča o istini Hajduka i kroz zadnjih petnaestak godina bi mogla ići i dalje..a nju je osjetio i najveći hrvatski trener Tomislav Ivić kojemu su uvijek bila zatvorena vrata..a koji je Hajduk istinski,dubinski osjeća..a najveći je problem što je htio raditi i stviti klub na zdrave temelje..
Njegova smrt je ponukala i njegovu suprugu da progovori o tuzi koju je „Veliki Braco“osjeća vidjevši stanje u Hajduku.“ O Hajdukovim čelnicima novijega doba Regina Ivić najradije ne bi imala nikakvo mišljenje. Za nju su sve to samo prolaznici koji su u Hajduk došli uzimati, a ne davati. - Ja ih zoven slatkousti šminkeri. Uvik su in usta bila puna moga Brace, a privarili su ga kad god su mogli. Al neka, njima na dušu. Ja znan s kakvin san čovikon provela život“…
Najznakovitija je njena izjava: Kugina kuća- Di god smo vanka bili, držali su nas ka malo vode na dlanu. Eno, i danas se jedna od sala na stadionu Anderlechta zove po Braci. A u Hajduka je uvik bilo, a tako je ka šta vidin i danas, najvažnije ugrabit za sebe. Ma, Hajduk je kugina kuća! Nema tu sriće dokle god ne dođe jedan gazda, lupne šakon o stol i zadnju trulu jabuku ne istira vanka.
Tomislava Ivića je svojevremeno vrijeđao tada Igor Tudor jako grubo i nepotrebno.. Ivić od 1992.nije imao nekog posebnog treenrskog uspjeha..ali je činjenica jedna da je bio jedan od stvaraoca „velikog Hajduka“i da je njegou slavu pronosio po svijetu..Živio Hajduk dušom i tijelom i uvjeren sam da i danas na nebekim travnjacima i stadionima crta shemu za igru Hajduka i proživljava svaki udarac u klubu kao da je njemu upućen pa makar u njemu igrale Maloče,Vršajevići i slični..Zaslužio je da crta mnogo više i mnogo bolje..ali iz njega Hajduk nije mogao izaći..kakv god bio…
Zato otpadci iz Dinama i slični nadobudni dječaci što ih snalazi frustracija i nemoć jel su u nemilosti svojih menadžera pa vode brigu samo o tome da se prodaju i da ode iz kluba i u njega se nikada više ne vrate,stojte mirno kada se priča o legendama kluba jel oni su naša povijest koja se pisala,oni su naša tradicija koja još veže navijače za ovaj klub(iz Splita,Dalmacije,i cijele Hrvatske i svijeta)a ne vi…koji nemate obraza prozborit o ropstvu koje prolazite sa svojim menadžerima njihovom utjecaju u klubu i svemu ostalo..bez kojih ne bi mogli zaigrati ni za DOŠK iz Drniša(skužaj takee)a kamo tek za klub veliki kao što je Hajduk…
Slučaj Maloče kada je izjavio da ne sluša trenera niti „šta mu budala govori“..od Ivića bi dopio dvije pleščurine i sumnjam da bi ikada više zaigrao za Hajduk..
Ne valjaju nam legende..Ivić je bio „na svoju ruku „,Špaco je „senilni starac“,Kate je „osvetoljubiv i sujetan“,Mužinić,Đoni su „uhljebi“,Šurjak je „lopov“…ali zato valjaju menadžerski igračičići“sadašnji tkz kapetan“,“legendarni igrači“članovi nadzornog odbora,“veliki centarfor“Brbić,“menadžerski igrači a zapravo robovi iz Afrike“ ..eto oni vam pišu povijest..Oni su za vas Hajduk a ne ljudi koji su veliki dijelovi,komadi povijesti..za koju smo se svi vezali..
Ako ne poštuješ sam sebe,svoju povijest,obitelj i tradiciju nikada nećeš moć biti velik niti narast.Najgore je što ovi koji pravdaju Maloču i dalje nemaju ništa konkretno reći i objasniti što je to Katalinić reka a da nije točno...jel je činjenica da je samo rukovodstvo kluba krivo za ovu situaciju koja je sada i koja vlada zadnjih dvadeset godina..a kad je od iskrenog hajdukovca...odmah ne valja..odmah sabotira i ruši..i pun je skrivenih namjera...ali neće Vam to proći "razbojnici"..
IVAN KATALINIĆ-HAJDUČKA LEGENDA
Ivan Katalinić je rođen prije 63 godine u Trogiru.Karijeru je započeo u Hajduku igrajući za Hajduk od 1970. godine do 1979.godine.Debitirao je 1971.godine protiv Valencije u utakmici Kupa prvaka.Period od devet godina neprekidno igrajući za Hajduk i braneći njegova vrata upisao je 122 službena nastupa u jugoslavenskoj lizi uz 15 nastupa u kupu Jugoslavije i isto toliko nastupa u europskim utakmicama kluba.Odigrao je i 107 prijateljskih susreta za Hajduk u tom periodu s tim da tada prijateljske utakmice većim djelom nisu bile revijalne.
U periodu igranja za Hajduk i braneći u oštroj konkurenciji koja je tada vladala za klub koji je bio među prvi deset klubova u Europi osvojio je prvesntvo Jugoslavije 4 puta: 1970./71., 1973./74., 1974./75., 1978./79 te Kup Jugoslavije 5 puta: 1971./72., 1972./73., 1973./74., 1975./1976., 1976./77. Poslije igranja za Hajduk proveo je tri sezone u Southamptonu gdje je standarno branio na 54 utakmica.Treba napomenuti da je bio prvi Hrvat koji je nastupio u engleskoj najjačoj lizi.
Poslije Engleske avanture se vratio nakratko u Hajduk prije kraja karijere.Za reprezentaciju „ondašnje države“je skupio 13 nastupa.Neke od nagrada koje je dobio u tom periodu su bile za najboljeg vratara Jugoslavije za najboljeg igrača Jugoslavije te za najboljeg vratara Engleske. Poslije završetka karijere radio je u Hajduku kao trener vratara te pomoćni trener dok nije dobio šansu nakon dugih deset godina da vodi momčad kao prvi trener.Prve sezone je osvojio odmah kup nakon pobjede protiv Dinama u dvije utakmice a na početku sezone 1994/1995 osvaja Superkup Hrvatske opet protiv Dinama.Tu se zonu Hajduk uvodi u Ligu prvaka nakon dvije pobjede protiv Legie Warszave(1-0,4-0) te ispada u četvrfinalu Lige prvaka od kasnije prvaka Europe Ajaxa iz Amasterdama (0-0,0-3)..
Sezonu Hajduk završava kao prvak Hrvatske te osvajač Kupa Hrvatske nakon dvije velike pobjede protiv Dinama (3-2,1-0)..Utakmica uzvrata finala kupa protiv tadašnje Croatie ostat će upamćena u povijesti Hajduka kao jedna od najvećih..jel pošto je Croatia bila kažnjena zobg kazne protiv Auxxerea bio joj je zabranjen izlazak u Europu.Hajduk je već praktički ovojio prvesntvo i svi su očekivali „đentlmenski“dogovor dvaju klubova da Hajduk ide prvenstvo a Croatiji kup(da se zadovolje apetiti tadašnjeg predsjednika države Franje Tuđmana)..
Katalinić je usred Maksimira pobjedio Croatiju a znakovit je njego tadašnji „bosanski grb“prema loži maksimirskog stadiona u kojem je sjedio predsjednik valjda iščekujući da će „vlastitoj igrački“Croatiji dodijeliti trofej.Dan danas se priča kako su čelnici Hajduka u loži počeli sa pravdanjem,neki čak da su pobjegli valjda želeći izbjeći bijes tadašnjeg predsjednika.Sezona 1994/1995 označena je najvećom sezonom u klupskoj povijesti jel su osvojena tri trofeja i igralo se četvrfinale Lige prvaka.Sljedeća sezona je donijela velike kontroverze a priča o prodaji utakmice nekoliko igrača, Panathinaikosu koja je igrana u Rijeci (zbog Oluje) i završila 1-1(prva 0-0 u Ateni) i danas stvara nemir kod svih navijača splitskog kluba.
Katalinić je te sezone otišao s klupe Hajduka,momčad se raspadala malo pomalo i to je zapravo početak krize koja i dan danas traje.Katalinić je osvojio kao trener Hajduka dva prvenstva Hrvatske: 1993./94., 1994./95,dva Kupa Hrvatske: 1992./93., 1994./95 što ga stavlja među najtorfejnije trenere Hajduka i najtrofejniju osobu u povijesti kluba.
Katalinić je kasnije lutao po klubovima.Nemože se reći da je podbacio sa tim klubovima ali njegova prgava narav i to da je „bez dlake na jeziku“sigurno mu nije donijela ništa dobra kod predsjednika klubova.Lijepe rezultate je Katalinić ostvarivao pa je tako uveo Zadar u Ligu za prvaka,sa Splitom je ostvario najveći uspjeh u povijesti kluba(osvojivši treće mjesto i uvevši ih u Europu),a s Dugopoljem je bio prvak treće lige..
Tokom druge epizode u Hajduku kad je Croatia imala gotovo cijelu logistiku države na svojoj strani ostvario je povijesnih 1-1 na Maksimiru u kojem je Pletikosa briljirao a sudac činio sve da ne razbijesni predsjednika Tuđmana i da Croatija pobjedi. Katalinićev moto je bio „idem gdje me zovu ,trener uvijek mora raditi pa gdje god to bilo“Zbog toga je Katalinić prihvaćao poslove i u egzotičnoj Albaniji,Izraelu,Arabiji ili Gabeli,Posušju i gdje je god trebalo a nije čekao i iščekivao oko Poljuda hoće li se otvoriti mjesto da preuzme najdraži klub.
Njegov britak jezik i otvoreno protivljenje Tuđmanovoj diktaturi u nogometu i otvoreno pričanje o protežiranju tadašnje Croatije mu sigurno nije donijelo ništa dobra pa ni eventualni poziv za izbornika reprezentacije.Treba također napomenuti da je kao trener vjerovatno najviše puta u povijesti pobjedio Dinama,Croatiju,Hašk Građanski(ili kako se već zove taj klub).Sudjelovao je u Francuskoj 1998.godine gdje je osobno spremao Dražena Ladića a ovi vjerovatno bio najbolji vratar na tom prvenstvu.Treća epizoda na Poljudu je donijela jedan od najtežih euro poraza Hajduka od Shelbourna i dan danas se sjećam promašaja na Poljudu i bezidejnosti igrača na uzvratu.
Katalinić je poslije otišao jasno optužujući tadašnjeg čelnika Grgića i Štimca da su ga prevarili i obećavali mu samostalnost u radu i orijentaciju na mlađe igrače.Ivan Katalinić je za mene jedan od istinskih hajdukovaca,pravi fetivi hajdukovac od glave do pete koji sigurno Hajduku želi dobro i ne prihvaća raznorazne alibije pravdajući ovo katastrofalno stanje u klubu.Katalinić nema nikavu ambiciju preuzeti Hajduk što mu se želi imputirat jel je u mnogim razgovorima to jasno rekao.Uvijek se mi navijači bunimo i gunđamo da je problem hajdukovih legendi da ne progovaraju otvoreno o lošim stvarima u klub,nedostatcima (to se posebno odnosi na bivše trenere)..a kada njih par ima hrabrosti da progovori(Bonačić,Vulić,Katalinić)onda ih se optužuje za raznorazne interese,ambicije i skrivene namjere.
Ptice na grani vide da je Hajduk srozan na najniže grane..Agonija traje od suzavca protiv Marseillea 1987.uz par bljeskova(kup 1991.,Ligu prvaka 1994/19959i prvenstvo 2001.godine…sve je drugo za zaborav.Ivan Katalinić je legenda Hajduka jedna od najvećih,u njemu se vidi sve ono što Hajduk danas nije..domaći dalmatinski klub pun dišpeta,inata,želje i tradicije.
Priča o istini Hajduka i kroz zadnjih petnaestak godina bi mogla ići i dalje..a nju je osjetio i najveći hrvatski trener Tomislav Ivić kojemu su uvijek bila zatvorena vrata..a koji je Hajduk istinski,dubinski osjeća..a najveći je problem što je htio raditi i stviti klub na zdrave temelje..
Njegova smrt je ponukala i njegovu suprugu da progovori o tuzi koju je „Veliki Braco“osjeća vidjevši stanje u Hajduku.“ O Hajdukovim čelnicima novijega doba Regina Ivić najradije ne bi imala nikakvo mišljenje. Za nju su sve to samo prolaznici koji su u Hajduk došli uzimati, a ne davati. - Ja ih zoven slatkousti šminkeri. Uvik su in usta bila puna moga Brace, a privarili su ga kad god su mogli. Al neka, njima na dušu. Ja znan s kakvin san čovikon provela život“…
Najznakovitija je njena izjava: Kugina kuća- Di god smo vanka bili, držali su nas ka malo vode na dlanu. Eno, i danas se jedna od sala na stadionu Anderlechta zove po Braci. A u Hajduka je uvik bilo, a tako je ka šta vidin i danas, najvažnije ugrabit za sebe. Ma, Hajduk je kugina kuća! Nema tu sriće dokle god ne dođe jedan gazda, lupne šakon o stol i zadnju trulu jabuku ne istira vanka.
Tomislava Ivića je svojevremeno vrijeđao tada Igor Tudor jako grubo i nepotrebno.. Ivić od 1992.nije imao nekog posebnog treenrskog uspjeha..ali je činjenica jedna da je bio jedan od stvaraoca „velikog Hajduka“i da je njegou slavu pronosio po svijetu..Živio Hajduk dušom i tijelom i uvjeren sam da i danas na nebekim travnjacima i stadionima crta shemu za igru Hajduka i proživljava svaki udarac u klubu kao da je njemu upućen pa makar u njemu igrale Maloče,Vršajevići i slični..Zaslužio je da crta mnogo više i mnogo bolje..ali iz njega Hajduk nije mogao izaći..kakv god bio…
Zato otpadci iz Dinama i slični nadobudni dječaci što ih snalazi frustracija i nemoć jel su u nemilosti svojih menadžera pa vode brigu samo o tome da se prodaju i da ode iz kluba i u njega se nikada više ne vrate,stojte mirno kada se priča o legendama kluba jel oni su naša povijest koja se pisala,oni su naša tradicija koja još veže navijače za ovaj klub(iz Splita,Dalmacije,i cijele Hrvatske i svijeta)a ne vi…koji nemate obraza prozborit o ropstvu koje prolazite sa svojim menadžerima njihovom utjecaju u klubu i svemu ostalo..bez kojih ne bi mogli zaigrati ni za DOŠK iz Drniša(skužaj takee)a kamo tek za klub veliki kao što je Hajduk…
Slučaj Maloče kada je izjavio da ne sluša trenera niti „šta mu budala govori“..od Ivića bi dopio dvije pleščurine i sumnjam da bi ikada više zaigrao za Hajduk..
Ne valjaju nam legende..Ivić je bio „na svoju ruku „,Špaco je „senilni starac“,Kate je „osvetoljubiv i sujetan“,Mužinić,Đoni su „uhljebi“,Šurjak je „lopov“…ali zato valjaju menadžerski igračičići“sadašnji tkz kapetan“,“legendarni igrači“članovi nadzornog odbora,“veliki centarfor“Brbić,“menadžerski igrači a zapravo robovi iz Afrike“ ..eto oni vam pišu povijest..Oni su za vas Hajduk a ne ljudi koji su veliki dijelovi,komadi povijesti..za koju smo se svi vezali..
Ako ne poštuješ sam sebe,svoju povijest,obitelj i tradiciju nikada nećeš moć biti velik niti narast.Najgore je što ovi koji pravdaju Maloču i dalje nemaju ništa konkretno reći i objasniti što je to Katalinić reka a da nije točno...jel je činjenica da je samo rukovodstvo kluba krivo za ovu situaciju koja je sada i koja vlada zadnjih dvadeset godina..a kad je od iskrenog hajdukovca...odmah ne valja..odmah sabotira i ruši..i pun je skrivenih namjera...ali neće Vam to proći "razbojnici"..
Ako ne poštuješ sam sebe,svoju povijest,obitelj i tradiciju nikada nećeš moć biti velik niti narast.Najgore je što ovi koji pravdaju Maloču i dalje nemaju ništa konkretno reći i objasniti što je to Katalinić reka a da nije točno...
maloča je stao u obranu svoje momčadi kao kapetan, a kate kao trener osim tog rezultata(94.) i nema se baš s čim podičit, dapače...
A sve što je on govorio prije utakmice je bilo samo u svojstvu da pripremi teren opravdanja kad izgubi, a vjerovatno i da pomalo sapuna tudoru dasku jer bi on pješke u hajduk da ga se zvalo zadnjih godina, ali nije....zato sad sere stvari koje mu prije nikad ne bi pale napamet
samo preseransi o tome kako hajduk nema mladu momčad je dovoljno posra sam sebe...
al jbg, nije mu lako, kad mu je glava na panju svaku utakmicu, jer objektivno i jest mali trener (iako je to maloča da nije glupast mogao i bolje formulirat, prije svega je mali čovjek)
maloča je stao u obranu svoje momčadi kao kapetan, a kate kao trener osim tog rezultata(94.) i nema se baš s čim podičit, dapače...
A sve što je on govorio prije utakmice je bilo samo u svojstvu da pripremi teren opravdanja kad izgubi, a vjerovatno i da pomalo sapuna tudoru dasku jer bi on pješke u hajduk da ga se zvalo zadnjih godina, ali nije....zato sad sere stvari koje mu prije nikad ne bi pale napamet
samo preseransi o tome kako hajduk nema mladu momčad je dovoljno posra sam sebe...
al jbg, nije mu lako, kad mu je glava na panju svaku utakmicu, jer objektivno i jest mali trener (iako je to maloča da nije glupast mogao i bolje formulirat, prije svega je mali čovjek)
Kate ti ima osvojena prvenstva i dva kupa kao trener,kao igrač branio je u engleskoj.Bio je trener u repki 98,a "veliki igrač"Maloča to može samo sanjati i to ako će mu imati tko posuditi knjigu sa snovima da si malo pročita prije spavanja!Uz to ako se ne varam već je 4-5 godina u Hajduku i ne može se prodati i još je kapetan.Pametnome dosta!