Subject: Hrvatska Nogometna Reprezentacija

živi pijesak

Najbolja izjava ikad

+1

živi pijesak

Najbolja izjava ikad, s tim čovjekom se ne može normalno razgovarat, nadjebao je i tihomira svojedobno, možda se sjeća tko tih intelektualnih rasprava

kad dolazi od tebe, može se nazvat komplimentom...

ne tako davno si proglasio većinu sokker zajednice komunjarama, srbima, četnicima i sl.:) tako da

naravno, samo zato jer su imali drgačije mišljenje od tebe
(edited)

Ne većinu nego pojedince, tj. npr tebe jer je to činjenica. Član si partije još od rođenja i ne vidim što je problem ako se kaže ono što je

Član si partije još od rođenja

:) right

Mene nisu primili u srednjoj školi zbog ocjena :-(

:(

Ovi su ti blizu:

Naziv
KOMUNISTIČKA PARTIJA HRVATSKE
Skraćeni naziv
KPH
Registarski broj
261
Datum upisa
18.10.2013
Sjedište
Umag, Trg Marije i Line 1
Osobe
Radoslav Ilić - PREDSJEDNIK - predstavlja i zastupa
OIB
96323756770

Lol
Znam te likove...
Inače sprdačina. Svake godine u Garibaldijevoj dočekuju štafetu uz prigodne pjesme, a donose ju Slovenci :-))
To je više nostalgičarska skupina oldtajmera nego politička stranka.

kakvi nostalgičari-mene zovu Crveni ,a oko mene svi HOS-ovci,HČSP-ovci,ustaše i SS-ovci-to su mi sve friendovi-a ja bi samo socijal-demokraciju iz Švedske

i svi su si dobri zmenom-hehehe

pa kad si šveđanac

.

Strasno kakav debilizam, svi u zatvor

eh...i onda se oni zovu navijacima...i onda se cude sto nema ljudi na tekmama...pa kaj da dodjem na stadion dinama pa da gledam kako idioti rade pizdarije i da razmisljam o tome dali ce me kaj spicit u glavu...dragi nasi "navijaci" nije samo problem u Mamicu i ne znam ni ja koga sve prozivate...pogledajte sebe...pa onda druge...katastrofa
(edited)

mislim da je Mamić kriv za ove bakljade u Milanu

pa kaj je najbolje oni su uvjereni da je Mamić kriv i nas HNS jer da ti ljudi nema kao oni nebi napravili to kaj su napravili...moš si mislit

Crno na bijelo, sinoćnji prekid utakmice na San Siru izlazi iz domene bezumnog huliganizma na koji smo navikli tijekom godina, gdje bi to po pravilu predstavljao čisti akt pojedinca koji je došao isključivo potencirati radikalne metode kako bi zadovoljio svoje potrebe, često usko vezane uz gotovo pa plemenske običaje koje jedna supkultura, poput navijačke, posjeduje. Negativni odnos između navijača i čelnih ljudi hrvatskog nogometa – jer problemi domaćeg nogometa nisu samo ukorijenjeni u politici HNS-a – večeras je doživio prelazak na novu razinu. Pa ćemo se tako narednih dana naslušati izjava jedne strane o „nužnosti uvođenja reda na stadionima“, analiza sociologa, sportskih djelatnika i mnogih drugih, ali hoće li se itko ozbiljno zapitati je li sve ovo večeras samo plod činjenice da su pojedinci, koji su pribjegli ovakvim radikalnim metodama, to napravili iz očaja, nemoći, frustracije – za razliku od, ponavljam, mnogih puta prije kada je to bilo čisto za potrebe samozadovoljavanja počinjenim? Jer pazite, mogli bi sada po tko zna koji put ići u onom smjeru „'ajmo pričati o sramoćenju tako da popišemo sve događaje u kojima su sudjelovali (i sudjeluju) funkcioneri i pojedinci iz sportskog miljea koji su na pozicijama, koji kontinuirano za te stvari ne odgovaraju, a koji će se sada isticati kao moralne vertikale“. Ne, to ne želim, jer bi to bio pristrani spin na kakav smo upravo navikli od takvih, također pojedinaca. Ovo večeras je, nema smisla raspravljati, bio huliganski čin, ti pojedinci će vrlo vjerojatno za to odgovarati pred zakonom što je i normalno u (relativno) uređenoj državi; ali ovo nije bio bezumni akt. Ovo je bio više vapaj nemoćnog.
Jer koliko godina traju borbe navijača da legalnim metodama prikažu trulo stanje domaćeg nogometa? Koliko se potpisa ignorira, koliko se prijava odbacuje na smiješan način, koliko se artikuliranih transparenata – kao potpuno legitiman princip upućivanja poruke – nije dozvolio unijeti na stadione? Da li smo stvarno morali doći do trenutka kada se gotovo gerilskim, nasilnim metodama moraju odašiljati poruke s tribina samo zato što su legalne metode postale sinonim za nemoć? Oprostite, ali to predstavlja opasan presedan za sve. Jer kad se jedni postavljaju iznad zakona pod (ne)skrivenim geslom da oni to smiju, a drugi, jer ih je taj isti zakon iznevjerio toliko puta kada je trebao ići u njihovu korist, pribjegavaju ilegalnim metodama da to i prikažu, onda to vodi samo u potpuno rasulo sustava. Ovi navijači sinoć, taj dio koji je izazvao prekid ne smiju biti amnestirani od progona, ali im se nikako ne smije prišiti etiketa bezumnika koji su „uzeli reprezentaciju kao taoca“. Reprezentacija u ovom slučaju nije talac situacije; nije čak ni kolateralna žrtva, ona se jednostavno prometnula kao sredstvo sukoba, jer se kontinuirano ukazivalo na nepravilnosti kojima se sustavno degradira i njena vrijednost.
Jesu li baklje sinoć predstavljale puko sredstvo orgijanja pijanih huligana, ili one kriju poruku koja je odaslana na potpuno krivi način, ali baš u tom potezu leži i poanta problema? Kako bi nazvali granicu kada legalne metode iskazivanja nezadovoljstva zamijeni nasilje i huliganizam? Nadajmo se da je ta granica dosegnuta, a poruka revoltiranih navijača prvi i zadnji put poslana na ovaj način. Jer dolijevanje ulja na vatru s obje strane perfidnim sagledavanjem okolnosti zbog kojih smo doživjeli ovu kulminaciju neće riješiti ništa, već može samo dovesti do još tragičnijih ishoda.