Subpage under development, new version coming soon!
Subject: »Dinamo u Europi
ma jebeš koeficijent... igrali smo četvrtfinala i polufinala europskih natjecanja a sad smo sretni ulaskom u skupine?
nek dođe prvo proljeće pa će biti i koeficijent...
nek dođe prvo proljeće pa će biti i koeficijent...
zaboravite prošlost. nekad je maradona otišo kod golmana po loptu i prešao cijeli teren triput i zabio gol. danas je to nemoguće.
nekada su startovi od braniča bili brutalni pa se jedva dobila usmena opomena, danas se pazi na status nogometaša i ozljede.
nekada nije bilo kladionica i platinija - danas je sve tamo.
nogomet danas je atletska sprema, taktička disciplina, čvrst karakter i karizma. nema više romantike. kome to uopće treba. evolucija je potrebna u svakom sportu.
trebalo bi uvesti ograničenje od broja sekundi koliko lopta može biti na polovici momčadi koja je u posjedu kako bi se dobilo na dinamici i broj vraćanja lopti golmanu u jednom neprekinutom napadu.
ja bi čak uveo jednog ili dva igrača na teren pa ukinuo offside zamku. bit će više mjesta u svakom klubu za zvijzde što bi diglo i gledanost svakako. tekme često znaju biti dosadne - sjetite se talijanskih derbija nedjeljom u 20:30 ili finala LP milan - juve. tri prilike na cijeloj tekmi i reza 0:0.
naravno: 0:0 - nema bodova - to bi uveo odmah.
nekada su startovi od braniča bili brutalni pa se jedva dobila usmena opomena, danas se pazi na status nogometaša i ozljede.
nekada nije bilo kladionica i platinija - danas je sve tamo.
nogomet danas je atletska sprema, taktička disciplina, čvrst karakter i karizma. nema više romantike. kome to uopće treba. evolucija je potrebna u svakom sportu.
trebalo bi uvesti ograničenje od broja sekundi koliko lopta može biti na polovici momčadi koja je u posjedu kako bi se dobilo na dinamici i broj vraćanja lopti golmanu u jednom neprekinutom napadu.
ja bi čak uveo jednog ili dva igrača na teren pa ukinuo offside zamku. bit će više mjesta u svakom klubu za zvijzde što bi diglo i gledanost svakako. tekme često znaju biti dosadne - sjetite se talijanskih derbija nedjeljom u 20:30 ili finala LP milan - juve. tri prilike na cijeloj tekmi i reza 0:0.
naravno: 0:0 - nema bodova - to bi uveo odmah.
S obzirom da je Dinamo donio svkome prvoligašu milijon kuna,smatram da bi gospoda iz Hajduka taj novac trebala vratiti Dinamu.Ako su i malo moralni kako se predstavljaju.
Svaka čast!
Upravo smo izgubili argumrnt :-)
međutim stignu oni još zasrat hehe
Upravo smo izgubili argumrnt :-)
međutim stignu oni još zasrat hehe
e sad bi se moglo i do munchena skocit a da se ne sramotim :)
Kako je nekada izgledao dan velike utakmice, a kako izgleda danas.
Dani kada je “Ponosa mog Zagreba grada” igrao velike utakmice više ne izgledaju kao nekada. Grad se više ne kupa u plavoj boji, nestale su rijeke navijača koje su se slijevale od Kvatrića prema Maksimiru. Tramvaji voze redovno i bez zastoja, čak se može i sjesti, ne čuju se “Kaj, Kaj- Kaj, Kaj, Kaj”, ne stišće se gumb za prislino zaustavljanje što je bio svojevrsni ritual vožnje tramvajem na utakmicu (Isprike ZET-ovci to je bilo jače od nas). Interventna se više ni ne trudi staviti kacige, štitovi i palice nisu ni na vidiku, Defenderi i “marice” ni ne izlaze iz postaje.
Društvo se više ne skuplja satima prije utakmice u parku. Nema više natjecanja u eksanju piva, pa onda vina, pa onda što već dođe pod ruku. Ne ore se više “Plavi, Plavi”, “Kolcem i lancem” i tako sve od kvarta pa do stadiona. Nema više onog adrenalina kad se nogom kroči na sjever, onog mirisa baruta još od prošle tekme koji kod navijača izaziva nevjerojatno zadovoljstvo i sreću. Ne trese se više tribina od navijanja, nitko te ne gura, nikoga ne guraš, više se ne možeš naći u situaciji da si bio na stadionu, a da nisi vidio ni 10 minuta utakmice. Bila su to dobra stara vremena koja nove generacije neće imati prilike iskusiti uglavnom zbog režima Gazde.
Zaposlena je nova vojska navijača koja dolazi bodriti neke druge Modre koji više ne mare za nekada najodanije navijače koji su danas na Mamićevim crnim listama, to su upravo oni koji su istinski voljeli klub. Ne igrače, ne predsjednike, ne trenere, nego klub. Mi koji smo nekada voljeli taj klub (volimo ga još i danas), preselili smo u matične birtije ili sami organiziramo praćenje u privatnom aranžmanu jer bez obzira na vodstvo kluba i režim, Dinamo se još gleda sa žarom.
Društvo se smanjilo, svako ode na svoju stranu, neke posao zove, neki su tek dobili klince pa imaju pune ruke posla, neki više i ne prate toliko nogomet. Skupi se tako kojih pet-šest ljudi pogledati Dinamo – Arsenal. Natjecanja u esksanju su davna prošlost. Neki više ne cugaju, neki “zdrmaju” dve-tri kratke, neki udaraju po pivu, ali umjereno samo četiri do pet komada, ipak nije pivo više za cenera. Pjesme nema, samo vrsne i temeljite analize tko će igrati, zašto neće neko kvalitetnije ime od prve minute i koliko će napad biti neefikasan. Povede Dinamo 1:0 i vikne neko tu i tamo, čuje se pokoja mega u daljini. Pa 2:0 koji isprati poluglasni pljesak i koji “svaka čast dečki”, “bravo”, “je*ote Arsenal” i eto, starog navijača tu i tamo zna štrecnuti kad vidi da je njegov voljeni klub tukao Arsenala. ARSENALA!!!
Zamisliš se tada kak’ bi bilo da si opet na stadionu među ekipom, polijevate se s cugom, osmjesi sa svih strana i grmi sa sjevera da se čuje do naplatnih u Lučkom. Zamisliš se i onda se sjetiš da bi danas za kartu trebao dati pola stanarine ili režija, da ti je pola ekipe na crnoj listi i da te “novi navijači” mogu stajati glave. Ozari te negdje u dubini što je Dinamo tukao, ali dok taj žar sreće izađe već ga realnost ugasi. Tekma je završila, a ekipa se kulturno pozdravila oko 22:50 uz rukovanje i “pozdravi curu ili ženu” i “idem ćorit delam od pol 8”. Voziš se kroz grad i podsvijesno razmišljaš kak’ ćeš se probit do doma jer je pol grada blokirano, a onda se sjetiš da nisu to ta vremena. Kvatrić prođeš, a nitko ti nije prepriječio put, misliš ajde možda su ovi novi malo brži. Parkiraš auto, prošetaš malo, nema žive duše, birtije prazne, tu i tamo neki solo kroneri sjede i kontempliraju. Dok hodaš još tih par metara do kuće, pitaš se kad ću i hoću li više doživjeti vidjeti svoj klub, na svojoj tribini, sa svojom ekipom u onoj atmosferi kao što je nekad bila. Dok je ovog vodstva, vjerojatno ne.
Dani kada je “Ponosa mog Zagreba grada” igrao velike utakmice više ne izgledaju kao nekada. Grad se više ne kupa u plavoj boji, nestale su rijeke navijača koje su se slijevale od Kvatrića prema Maksimiru. Tramvaji voze redovno i bez zastoja, čak se može i sjesti, ne čuju se “Kaj, Kaj- Kaj, Kaj, Kaj”, ne stišće se gumb za prislino zaustavljanje što je bio svojevrsni ritual vožnje tramvajem na utakmicu (Isprike ZET-ovci to je bilo jače od nas). Interventna se više ni ne trudi staviti kacige, štitovi i palice nisu ni na vidiku, Defenderi i “marice” ni ne izlaze iz postaje.
Društvo se više ne skuplja satima prije utakmice u parku. Nema više natjecanja u eksanju piva, pa onda vina, pa onda što već dođe pod ruku. Ne ore se više “Plavi, Plavi”, “Kolcem i lancem” i tako sve od kvarta pa do stadiona. Nema više onog adrenalina kad se nogom kroči na sjever, onog mirisa baruta još od prošle tekme koji kod navijača izaziva nevjerojatno zadovoljstvo i sreću. Ne trese se više tribina od navijanja, nitko te ne gura, nikoga ne guraš, više se ne možeš naći u situaciji da si bio na stadionu, a da nisi vidio ni 10 minuta utakmice. Bila su to dobra stara vremena koja nove generacije neće imati prilike iskusiti uglavnom zbog režima Gazde.
Zaposlena je nova vojska navijača koja dolazi bodriti neke druge Modre koji više ne mare za nekada najodanije navijače koji su danas na Mamićevim crnim listama, to su upravo oni koji su istinski voljeli klub. Ne igrače, ne predsjednike, ne trenere, nego klub. Mi koji smo nekada voljeli taj klub (volimo ga još i danas), preselili smo u matične birtije ili sami organiziramo praćenje u privatnom aranžmanu jer bez obzira na vodstvo kluba i režim, Dinamo se još gleda sa žarom.
Društvo se smanjilo, svako ode na svoju stranu, neke posao zove, neki su tek dobili klince pa imaju pune ruke posla, neki više i ne prate toliko nogomet. Skupi se tako kojih pet-šest ljudi pogledati Dinamo – Arsenal. Natjecanja u esksanju su davna prošlost. Neki više ne cugaju, neki “zdrmaju” dve-tri kratke, neki udaraju po pivu, ali umjereno samo četiri do pet komada, ipak nije pivo više za cenera. Pjesme nema, samo vrsne i temeljite analize tko će igrati, zašto neće neko kvalitetnije ime od prve minute i koliko će napad biti neefikasan. Povede Dinamo 1:0 i vikne neko tu i tamo, čuje se pokoja mega u daljini. Pa 2:0 koji isprati poluglasni pljesak i koji “svaka čast dečki”, “bravo”, “je*ote Arsenal” i eto, starog navijača tu i tamo zna štrecnuti kad vidi da je njegov voljeni klub tukao Arsenala. ARSENALA!!!
Zamisliš se tada kak’ bi bilo da si opet na stadionu među ekipom, polijevate se s cugom, osmjesi sa svih strana i grmi sa sjevera da se čuje do naplatnih u Lučkom. Zamisliš se i onda se sjetiš da bi danas za kartu trebao dati pola stanarine ili režija, da ti je pola ekipe na crnoj listi i da te “novi navijači” mogu stajati glave. Ozari te negdje u dubini što je Dinamo tukao, ali dok taj žar sreće izađe već ga realnost ugasi. Tekma je završila, a ekipa se kulturno pozdravila oko 22:50 uz rukovanje i “pozdravi curu ili ženu” i “idem ćorit delam od pol 8”. Voziš se kroz grad i podsvijesno razmišljaš kak’ ćeš se probit do doma jer je pol grada blokirano, a onda se sjetiš da nisu to ta vremena. Kvatrić prođeš, a nitko ti nije prepriječio put, misliš ajde možda su ovi novi malo brži. Parkiraš auto, prošetaš malo, nema žive duše, birtije prazne, tu i tamo neki solo kroneri sjede i kontempliraju. Dok hodaš još tih par metara do kuće, pitaš se kad ću i hoću li više doživjeti vidjeti svoj klub, na svojoj tribini, sa svojom ekipom u onoj atmosferi kao što je nekad bila. Dok je ovog vodstva, vjerojatno ne.
Rekao sam davno da se neću upuštati u komentiranje Dinama u Europi i vodsta, tu sam svoje rekao, o HNL također, o HR klubovima isto tako....reprezentaciju sam ovdje javno otpisao u komentaru tokom svijetskog prvenstva u Brazilu i za mene su mrtvi, nema šanse da za njih više ikad navijam to sam rekao tada i sada se opet potvrđuje da ne zaslužuju nikakav respekt ni navijanje.....no nastranu sve to, neću o tome "zarekao sam se" jer je besmisleno ovdje gubiti vrijeme na takve raspravo no moram ti postaviti jedno jedino pitanje. Kaže zadnja rečenica odprilike da nema sreće u Dinamu dok je ovog vodstva???? Osobno sam navijač Dinama, volim svoj klub u dobru i lošem tako da ovo nije nekakva provokacija no reci mi molim te koja je to uprava Dinama valjala BBB ili bar onom radikalnijem krilu od kada su osnovani ? Ja se ne mogu sjetiti ? Nije valjda problem u svima ?
Kako je nekada izgledao dan velike utakmice, a kako izgleda danas
ljudi su nekada mislili da je zemlja ravna površina
ns1986 pa nije vam i za to Mamic kriv sto ne idete na tekme kao prije jer to je vas izbor.
da ste pravi navijaci bili bi uvijek uz klub a ne se okretali kako vjetar puše.
tak se naljutis i na najboljeg frenda kad ti nece platit pivu?onda ti vise nije najbolji frend pa si nadjes drugog najboljeg?
edit:
@tsunami
kaj se nerviras?znas da ce njima uvijek nešto smetati i da će uvijek pljuvati.pa vidiš da im je do prije koji dan smetalo kak dinamo nemre nikog dobit,sad im smeta ovo.
vjerovatno takvi ljudi kad se ujutro probude smeta im jer nema sunca,a kad ga ima onda im smeta sto ne pada kiša.
(edited)
ljudi su nekada mislili da je zemlja ravna površina
ns1986 pa nije vam i za to Mamic kriv sto ne idete na tekme kao prije jer to je vas izbor.
da ste pravi navijaci bili bi uvijek uz klub a ne se okretali kako vjetar puše.
tak se naljutis i na najboljeg frenda kad ti nece platit pivu?onda ti vise nije najbolji frend pa si nadjes drugog najboljeg?
edit:
@tsunami
kaj se nerviras?znas da ce njima uvijek nešto smetati i da će uvijek pljuvati.pa vidiš da im je do prije koji dan smetalo kak dinamo nemre nikog dobit,sad im smeta ovo.
vjerovatno takvi ljudi kad se ujutro probude smeta im jer nema sunca,a kad ga ima onda im smeta sto ne pada kiša.
(edited)
nemaju se više s kime šorat pa možda fali akcije - vrag bi ga znal.
ja sam ovdje ili negdje drugdje neki dan napisal kak sam pogledal tekmu dinama i kak su mi igrali jebački i baš mi je drago da se to opet ponovilo jer očito se potrefila dobra generacija i sada to treba čuvati par sezona i da vidiš snagu.
a ovi kaj im smeta i čukljavi prst nek samo kukaju. ja se ne brinem za nikog. ak su sanadera čopili svakog budu pa i mamiće ako UOPĆE rade nešto ilegalno.
ja sam ovdje ili negdje drugdje neki dan napisal kak sam pogledal tekmu dinama i kak su mi igrali jebački i baš mi je drago da se to opet ponovilo jer očito se potrefila dobra generacija i sada to treba čuvati par sezona i da vidiš snagu.
a ovi kaj im smeta i čukljavi prst nek samo kukaju. ja se ne brinem za nikog. ak su sanadera čopili svakog budu pa i mamiće ako UOPĆE rade nešto ilegalno.
cela ta situacija oko dinama mi deluje kao "sjasi kurta da uzjasi murta".
ovi drugi kad bi najasili kompletnu lovu od sponzorstva bi davali narodnim kuhinjama, prihod od ulaznica u fond hrvatskih branitelja, a duga bi vecno bila iznad maksimira. sve ostale prihode bi trosili na kupovinu igracaka za nezbrinutu decu, a igraci bi igrali za dzabe i dolazili na treninge jasuci sarene jednoroge :D
ista prica kao i u politici
ovi drugi kad bi najasili kompletnu lovu od sponzorstva bi davali narodnim kuhinjama, prihod od ulaznica u fond hrvatskih branitelja, a duga bi vecno bila iznad maksimira. sve ostale prihode bi trosili na kupovinu igracaka za nezbrinutu decu, a igraci bi igrali za dzabe i dolazili na treninge jasuci sarene jednoroge :D
ista prica kao i u politici
tiZhu [del] to
neuro
jebeno
uvijek mi je drago pročitati neutralan komentar, a tvoji začinjeni sarkazmom su epski
...i uglavnom istiniti
uvijek mi je drago pročitati neutralan komentar, a tvoji začinjeni sarkazmom su epski
...i uglavnom istiniti