Subpage under development, new version coming soon!
Subject: Zanimljivosti..:)
Taman to mislio komentirati... Očito je za nas sokker skup kraj neke zračne luke u Njemačkoj idealno rješenje... :)
ja ne znam za koje pare vi radite u Njemačkoj, imam osjećaj da ako nisu neka super plaćena radna mjesta da ti dođe isti kurac kao ovdje
A nije isto gdje živiš... ja sam iz Županje i ne znam što bi tamo uopće mogao raditi u krugu 50km da putujem od kuće.
Ovdje radim kao alatničar i tehničar na Bobst rezaču kartonske ambalaže 9 godina i 38 sati tjedno:
https://www.bobst.com/dede/produkte/flachbettstanzen/flachbettstanzen/uebersicht/machine/mastercut-145-per/
Kupili smo noviji stan na kredu, djeca su rođena ovdje. Žena je otvorila kozmetički salon...
Živio sam godinam u ZG, OS i DU i posvuda mi se tada činilo kao čisti gubitak vremena. Vidio sam da Bobst proizvodi mašine u VŽ i da je izbor poslova veći nego prije 10 godina, ali sada je prošlo već 7 godina kako otplaćujemo stan i više od 9 otkako ne živimo u HR. Tako da (nažalost), nije više isti kurac... nekada se pomislimo vratiti, ali na godišnjem se brzo otrijeznimo. Stvar je da je većina ljudi koja je otišla trebala perspektivu sa 30, a ne veliku promjenu sa 40.
Ovdje radim kao alatničar i tehničar na Bobst rezaču kartonske ambalaže 9 godina i 38 sati tjedno:
https://www.bobst.com/dede/produkte/flachbettstanzen/flachbettstanzen/uebersicht/machine/mastercut-145-per/
Kupili smo noviji stan na kredu, djeca su rođena ovdje. Žena je otvorila kozmetički salon...
Živio sam godinam u ZG, OS i DU i posvuda mi se tada činilo kao čisti gubitak vremena. Vidio sam da Bobst proizvodi mašine u VŽ i da je izbor poslova veći nego prije 10 godina, ali sada je prošlo već 7 godina kako otplaćujemo stan i više od 9 otkako ne živimo u HR. Tako da (nažalost), nije više isti kurac... nekada se pomislimo vratiti, ali na godišnjem se brzo otrijeznimo. Stvar je da je većina ljudi koja je otišla trebala perspektivu sa 30, a ne veliku promjenu sa 40.
Koliko imaju glasača ovdje, da osnuju podružnicu, ušli bi u Bundestag bez problema! :)
Kod mene je slična situacija.
Dobar posao u struci, dogurao do funkcije voditelja u firmi.
Žena isto tako ima dobar posao, kupili zemljiste, izgradili kucu.
Sve ono sto u par godina borbe u HR nisam mogao niti približno ovdje smo uspjeli u nekoliko godina.
A dolazimo iz istog kraja, sa istoka HR gdje je u ono vrijeme kad smo otisli situacija bila katastrofalna što se tiće radnih mjesta a jos gora kad je ponašanje poslodavaca prema radniku u pitanju.
Da se razumijemo, meni je ovaj način života ovdje katastrofa. Tamo sam imao puno više, neusporedivo. Ali nisam imao za kiflu i živio sam (ne samo ja, vec citava moja obitelj-žena i sin) na račun roditelja. Zlo i naopako.
I jednom čovjek mora prelomit i donijet neke odluke.
Da sam u Istri ili bilo gdje na moru vjerojatno ne bih nikad otišao :)
Dobar posao u struci, dogurao do funkcije voditelja u firmi.
Žena isto tako ima dobar posao, kupili zemljiste, izgradili kucu.
Sve ono sto u par godina borbe u HR nisam mogao niti približno ovdje smo uspjeli u nekoliko godina.
A dolazimo iz istog kraja, sa istoka HR gdje je u ono vrijeme kad smo otisli situacija bila katastrofalna što se tiće radnih mjesta a jos gora kad je ponašanje poslodavaca prema radniku u pitanju.
Da se razumijemo, meni je ovaj način života ovdje katastrofa. Tamo sam imao puno više, neusporedivo. Ali nisam imao za kiflu i živio sam (ne samo ja, vec citava moja obitelj-žena i sin) na račun roditelja. Zlo i naopako.
I jednom čovjek mora prelomit i donijet neke odluke.
Da sam u Istri ili bilo gdje na moru vjerojatno ne bih nikad otišao :)
Da sam u Istri ili bilo gdje na moru vjerojatno ne bih nikad otišao :)
Bio sam na moru i došao u napast kupiti mali stančić u Mokošici, ali sa djetetom bi to bila skroz druga (vjerojatno tužna) priča...
Da, nije bajno i čak se malo situacija pogoršala u odnosu na prije 5 godina, ali si bar dobio priliku i priznali su ti sve što ti silni "diplomci" na rukovodećim pozicijama ne bi htjeli priznati da ne bi slučajno došao u njihov platežni rang.
Iskreno, ja ne mogu reći da mi je ovdje loše ili da patim previše od nostalgije. Čak mi je i na moru postalo bezveze i pomalo strano, možda što sam 6-7 godina živio uz Jadran, pa se zasitio i južine i bure. :)
Bio sam na moru i došao u napast kupiti mali stančić u Mokošici, ali sa djetetom bi to bila skroz druga (vjerojatno tužna) priča...
Da, nije bajno i čak se malo situacija pogoršala u odnosu na prije 5 godina, ali si bar dobio priliku i priznali su ti sve što ti silni "diplomci" na rukovodećim pozicijama ne bi htjeli priznati da ne bi slučajno došao u njihov platežni rang.
Iskreno, ja ne mogu reći da mi je ovdje loše ili da patim previše od nostalgije. Čak mi je i na moru postalo bezveze i pomalo strano, možda što sam 6-7 godina živio uz Jadran, pa se zasitio i južine i bure. :)
Dečki, ja znam dosta putovat s poslom i gdje god da sam bio je loše. Bar meni. Od hrane, vremena itd, još nisam doživio nekoj mjesto kao sljedeću lokaciju... Na stranu, rodni grad/kraj... Ovdje bar popijem vodu iz špine.....
Dođem danas nakon posla i bacim se u more... Reset.
Lokacija: Rijeka
Dođem danas nakon posla i bacim se u more... Reset.
Lokacija: Rijeka
Srce je tamo gdje je dom. ;) Ja sam možda tek ovdje dobio takav osjećaj.
Je, iz Dubrovnika mi pomalo fali samo kupanje na Danču u 10 mjesecu. Ali 3 marčane bure mi otpušu ta sjećanja...
I ovdje pijem vodu iz špine, živim malo izvan grada na dvije rijeke:
https://www.google.com/search?gs_ssp=eJzj4tTP1TewrCxKMTRg9OJMSi3OTM9IzcwFAEoNBvk&q=besigheim&oq=besigheim&gs_lcrp=EgZjaHJvbWUqCggBEC4YsQMYgAQyBggAEEUYPDIKCAEQLhixAxiABDIICAIQRRgnGDsyBggDEEUYOzIGCAQQRRg8MgYIBRBFGDwyEAgGEC4YrwEYxwEYugIYgAQyBwgHEAAYgAQyDQgIEAAYgwEYsQMYgAQyBwgJEAAYgAQyFggKEC4YrwEYxwEYugIYgAQYmAUYmQUyBwgLEAAYgAQyBwgMEAAYgAQyEAgNEC4YrwEYxwEYugIYgAQyBwgOEAAYgATSAQg0MzkzajBqOagCDrACAfEFMRj2GF35QII&client=ms-android-samsung-ss&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
Ima čak i istarski restoran! ;)
(edited)
Je, iz Dubrovnika mi pomalo fali samo kupanje na Danču u 10 mjesecu. Ali 3 marčane bure mi otpušu ta sjećanja...
I ovdje pijem vodu iz špine, živim malo izvan grada na dvije rijeke:
https://www.google.com/search?gs_ssp=eJzj4tTP1TewrCxKMTRg9OJMSi3OTM9IzcwFAEoNBvk&q=besigheim&oq=besigheim&gs_lcrp=EgZjaHJvbWUqCggBEC4YsQMYgAQyBggAEEUYPDIKCAEQLhixAxiABDIICAIQRRgnGDsyBggDEEUYOzIGCAQQRRg8MgYIBRBFGDwyEAgGEC4YrwEYxwEYugIYgAQyBwgHEAAYgAQyDQgIEAAYgwEYsQMYgAQyBwgJEAAYgAQyFggKEC4YrwEYxwEYugIYgAQYmAUYmQUyBwgLEAAYgAQyBwgMEAAYgAQyEAgNEC4YrwEYxwEYugIYgAQyBwgOEAAYgATSAQg0MzkzajBqOagCDrACAfEFMRj2GF35QII&client=ms-android-samsung-ss&sourceid=chrome-mobile&ie=UTF-8
Ima čak i istarski restoran! ;)
(edited)
Možda je rat i život u skloništu skoro 2 godine otjeralo taj osjećaj. Tko će ga znati...
(edited)
(edited)
7 godina sam bio u DE, iz jebene Petrinje otisao trbuhom za kruhom, krenuo kao pomocni radnik, bez ikakvog znanja jezika. Prolio krv, znoj i suze da doguram do poslovodje, paralelno izgradio i uredio kucu u jebenoj Petrinji, prvo dijete mi se u Memmingenu rodilo, 6 mjeseci poslije napustimo sve, na šok sviju oko nas i vratimo se u jebenu Petrinju, gdje danas imam firmu sa 6 ljudi, rodi se drufo dijete i živimo zaista lijep život...ali i dalje me neki kurac povlači nazad...
Evo me sad, sjedim pijan na terasi kod bivseg gazde, koji mi je platio avion do Münchena, pokupio me tamo i dovezao u njegov dom u Ravensburg, kako bih bio prisutan na njegovoj festi odlaska u mirovinu, sutra i prekosutra i nagovarati me da se vratim nazad i preuzmem firmu sa njegovim sinom...
Moje je mišljenje da nema života kao kod nas.
Kad kažem života, ne mislim na izlaske,partijanja i kojekave gluposti.
Ja sam recimo sa društvom iz srednje škole odrastao. Dok sam biou HR, gotovo svaki vikend smo provodili zajedno. To je 5-6 obitelji gdje bi se obiteljski druzili, nešto pripremili za klopu, malo kartanje, klinci se skupa igraju....
Iako sam vec 10 godina u DE, još smo uvijek klapa. Evo ove godine mi njih 4 bili ovdje u posjeti 4 dana.
I to jeono što mi fali... Pogotovo kad je neka fešta, svaki put me nazovu, tamburaši sviraju, ekipa pjeva... E onda uhvatim pa zveknem koju rakiju a suza suzu stiže :)
Moj plan je bio sličan kao tvoj. Napravit u HR kuću, otplatit kredit i vratit se u HR. Međutim, žena kaže nema šanse više da se vratimo. Za djecu isto tako vidim ovdje bolju budućnost nego u Vukovaru i okolici. Realno, tamo nema industrije, tko se uspije uhljebit donekle mu je dobro, ostale jebu privatnici kako kojem se smisli. Svašta sam doživio i prošao i u jednom trenutku odlučio da tako ne vrijedi dalje.
I nakon 10 godina i dalje ne mogu reći da mi je ovdje dobro. Mislim, s financijske strane je dobro. I ono što nikad nisam doživio u HR da te poslodavac poštuje kao radnika, kao osobu. Nisi mu samo broj već se gleda kako pomoći kome kad je u problemu.
Takvo što nisam nikad doživio u HR, uvijek si bio samo broj i uvijek si premalo radio/napravio ako pitaš poslodavca.
A jebiga, svi znamo da bez dobrog i sigurnog posla si u današnje vrijeme kurtalo, ništa.
Znači, kao što robatcho pita koji post ranije, nije samo radi love. Više je ovaj odnos prema radniku. Ne idem na posao živčan i sa razmišljanjem hoću li se uspjet suzdržat da direktora ili nekog od njegovih dupelizaca ne izujem iz cipela. A tamo sam bio svaki dan na rubu da to napravim jer su šupci koji misle da im pripadaš za tih pišljivih par 100€ place kakve su u ono vrijeme bile.
Mogao bih pisat romane zašto smo otišli ali eto, uglavnom jer nismo mogli naći pošten posao, ni ja niti žena a oboje imamo i 3 godine fakulteta. Meni je čak bilo ostalo možda 10-ak ispita na diplomskom studiju koji sam naknadno vanredno upisao. Ali sam sve to odjebo i odlučio otici.
U politiku nismo htjeli ni pod koju cijenu a onda shvatiš da bez toga nigdje nemas šanse. I na kraju kad sve pogledaš ispadne da je odluka bila laka, a nije :)
Kad kažem života, ne mislim na izlaske,partijanja i kojekave gluposti.
Ja sam recimo sa društvom iz srednje škole odrastao. Dok sam biou HR, gotovo svaki vikend smo provodili zajedno. To je 5-6 obitelji gdje bi se obiteljski druzili, nešto pripremili za klopu, malo kartanje, klinci se skupa igraju....
Iako sam vec 10 godina u DE, još smo uvijek klapa. Evo ove godine mi njih 4 bili ovdje u posjeti 4 dana.
I to jeono što mi fali... Pogotovo kad je neka fešta, svaki put me nazovu, tamburaši sviraju, ekipa pjeva... E onda uhvatim pa zveknem koju rakiju a suza suzu stiže :)
Moj plan je bio sličan kao tvoj. Napravit u HR kuću, otplatit kredit i vratit se u HR. Međutim, žena kaže nema šanse više da se vratimo. Za djecu isto tako vidim ovdje bolju budućnost nego u Vukovaru i okolici. Realno, tamo nema industrije, tko se uspije uhljebit donekle mu je dobro, ostale jebu privatnici kako kojem se smisli. Svašta sam doživio i prošao i u jednom trenutku odlučio da tako ne vrijedi dalje.
I nakon 10 godina i dalje ne mogu reći da mi je ovdje dobro. Mislim, s financijske strane je dobro. I ono što nikad nisam doživio u HR da te poslodavac poštuje kao radnika, kao osobu. Nisi mu samo broj već se gleda kako pomoći kome kad je u problemu.
Takvo što nisam nikad doživio u HR, uvijek si bio samo broj i uvijek si premalo radio/napravio ako pitaš poslodavca.
A jebiga, svi znamo da bez dobrog i sigurnog posla si u današnje vrijeme kurtalo, ništa.
Znači, kao što robatcho pita koji post ranije, nije samo radi love. Više je ovaj odnos prema radniku. Ne idem na posao živčan i sa razmišljanjem hoću li se uspjet suzdržat da direktora ili nekog od njegovih dupelizaca ne izujem iz cipela. A tamo sam bio svaki dan na rubu da to napravim jer su šupci koji misle da im pripadaš za tih pišljivih par 100€ place kakve su u ono vrijeme bile.
Mogao bih pisat romane zašto smo otišli ali eto, uglavnom jer nismo mogli naći pošten posao, ni ja niti žena a oboje imamo i 3 godine fakulteta. Meni je čak bilo ostalo možda 10-ak ispita na diplomskom studiju koji sam naknadno vanredno upisao. Ali sam sve to odjebo i odlučio otici.
U politiku nismo htjeli ni pod koju cijenu a onda shvatiš da bez toga nigdje nemas šanse. I na kraju kad sve pogledaš ispadne da je odluka bila laka, a nije :)
https://www.tportal.hr/biznis/clanak/top-10-najvecih-poslodavaca-svi-su-dizali-place-neki-i-preko-20-posto-osim-jedne-tvrtke-20250626
I onda kada vidim izraz "prosječna plaća" ili "dobit je povećana za čak 177,5 posto, na 51,1 milijun eura"! Sa 40k zaposlenih da dignu plaću svima za 100€, ne bi imali za biber...
A vjerojatno su i svi u upravi zaslužili bar po 250k € bonusa za ovaj neviđeni pothvat!
To nije ono što me tjera, nego ono što me ljuti! Što nije napravio rat, uspjeli su napraviti Burilović i slični sa diplomama iz Banja Luke! Probio se do HGK iz Šećerane, gdje je radio u upravi bez ikakve (tada) visoke škole! Da sam znao da ne treba nikakvo školovanje, javio bi se ja na taj posao odmah nakon srednje! Ali nažalost nije bilo javnog natječaja...
Jave se Kandit i Viro na natječaj za kupnju stabilne firme sa izvoznim kvotama, natječaj dobije Viro tako da obeća isplatiti radnicima više za dionice - radnici pristanu i ispadne da im je većini to bila i otpremnina - Kandit nedugo zatim zatvore, pa onda i Viro i ostane samo Sladorana Županja sa 60% manje zaposlenih! A takvih priča u svakome gradu... Slavonija Nova, bivša Pionir Mljekara, Drvna industrija Spačva, Županja Commerce, Hoteli Jelen i Rastovica, Gradska kavana, Županjska banka, Tekstilna industrija Zora, Fooder, Mednik, Zečinjaci i klaonica Bošnjaci. Previše za grad od tada 12000 stanovnika...
Stari mi je radio u PTT, HPT, pa HT i onda u T-com i nije tamo dočekao mirovinu jer su mu ponudili više za prijevremeni otkaz nego što bi mogao zaraditi u te 3 godine rada. Još su selili urede iz Županje u Vinkovce, pa u Osijek - 65km svaki dan i onda "optimizacija" nekretnina diljem Hrvatske jer su prestali sa ulaganjem u projektiranje i izgradnju mreža i dali to vanjskim firmama.
U politici te naguzi vlastita stranka, nakon što se stopira špekulativna prodaja Šećerane i preda u ruke radnicima, vrati se zemljište Mednika iz "privatluka", spasi se Hrvatski radio Županja i svi zaposleni, izgradi najmodernija vakumska kanalizacija i slični projekti... I zbog čega, jer se suprotstaviš da na na mjestu gradonačelnika bude netko na saborskoj plaći u ZG!
I kako to nisu vidljive stvari, kao spomenici palim herojima ili trg prvotno zamišljen od plavog i zelenog mramora (pa ipak bude sivi granit), ili pješačke staze kojima nitko ne ide, reprezentativni izlozi DMa i Sparkasse na glavnom trgu umjesto kavane i slične nebuloze, naravno izgubiš kao nezavisni od drugih stranki koji proguraju dolje navedene "projekte" kao višegodišnju težnju za promjenom vizure grada.
(edited)
I onda kada vidim izraz "prosječna plaća" ili "dobit je povećana za čak 177,5 posto, na 51,1 milijun eura"! Sa 40k zaposlenih da dignu plaću svima za 100€, ne bi imali za biber...
A vjerojatno su i svi u upravi zaslužili bar po 250k € bonusa za ovaj neviđeni pothvat!
To nije ono što me tjera, nego ono što me ljuti! Što nije napravio rat, uspjeli su napraviti Burilović i slični sa diplomama iz Banja Luke! Probio se do HGK iz Šećerane, gdje je radio u upravi bez ikakve (tada) visoke škole! Da sam znao da ne treba nikakvo školovanje, javio bi se ja na taj posao odmah nakon srednje! Ali nažalost nije bilo javnog natječaja...
Jave se Kandit i Viro na natječaj za kupnju stabilne firme sa izvoznim kvotama, natječaj dobije Viro tako da obeća isplatiti radnicima više za dionice - radnici pristanu i ispadne da im je većini to bila i otpremnina - Kandit nedugo zatim zatvore, pa onda i Viro i ostane samo Sladorana Županja sa 60% manje zaposlenih! A takvih priča u svakome gradu... Slavonija Nova, bivša Pionir Mljekara, Drvna industrija Spačva, Županja Commerce, Hoteli Jelen i Rastovica, Gradska kavana, Županjska banka, Tekstilna industrija Zora, Fooder, Mednik, Zečinjaci i klaonica Bošnjaci. Previše za grad od tada 12000 stanovnika...
Stari mi je radio u PTT, HPT, pa HT i onda u T-com i nije tamo dočekao mirovinu jer su mu ponudili više za prijevremeni otkaz nego što bi mogao zaraditi u te 3 godine rada. Još su selili urede iz Županje u Vinkovce, pa u Osijek - 65km svaki dan i onda "optimizacija" nekretnina diljem Hrvatske jer su prestali sa ulaganjem u projektiranje i izgradnju mreža i dali to vanjskim firmama.
U politici te naguzi vlastita stranka, nakon što se stopira špekulativna prodaja Šećerane i preda u ruke radnicima, vrati se zemljište Mednika iz "privatluka", spasi se Hrvatski radio Županja i svi zaposleni, izgradi najmodernija vakumska kanalizacija i slični projekti... I zbog čega, jer se suprotstaviš da na na mjestu gradonačelnika bude netko na saborskoj plaći u ZG!
I kako to nisu vidljive stvari, kao spomenici palim herojima ili trg prvotno zamišljen od plavog i zelenog mramora (pa ipak bude sivi granit), ili pješačke staze kojima nitko ne ide, reprezentativni izlozi DMa i Sparkasse na glavnom trgu umjesto kavane i slične nebuloze, naravno izgubiš kao nezavisni od drugih stranki koji proguraju dolje navedene "projekte" kao višegodišnju težnju za promjenom vizure grada.
(edited)