Subpage under development, new version coming soon!
Subject: danas mi je aktuelno . . .
ja se sjecam da sam jednom u osnovnoj skoli prespavao drugu smjenu i probudio se u 16:00 :)
to je moj rekord bio, al davno je to bilo prije mozda 4-5 godina...
to je moj rekord bio, al davno je to bilo prije mozda 4-5 godina...
okoance pogledaj ovo, kako sam dobro taktiku nastimao, svi su mi zavrsili u prvih 15, a prva cetri mjesta su moja i svi su istovremeno usli u cilj :P
Pos Cyclist Fl Fa Time Team
1. Vervecken 0 0 6:40:42
Union Speed
2. De Koster 0 0 +0
Union Speed
3. Cassaert 0 0 +0
Union Speed
4. Boutin 0 0 +0
Union Speed
5. Corveleyn 0 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
6. Josse 0 0 +1:12
oops
7. Saflex 1 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
8. Fleury 0 0 +1:12
oops
9. Gorgon 1 0 +1:12
oops
10. Degryse 0 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
11. Van Aerssen 0 0 +2:16
Gagicarii
12. Lepelaars 0 0 +2:16
Bidinel
13. Demares 0 0 +2:16
Union Speed
14. Gaublomme 0 0 +2:16
Gagicarii
15. Scarda 0 0 +2:16
oops
Pos Cyclist Fl Fa Time Team
1. Vervecken 0 0 6:40:42
Union Speed
2. De Koster 0 0 +0
Union Speed
3. Cassaert 0 0 +0
Union Speed
4. Boutin 0 0 +0
Union Speed
5. Corveleyn 0 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
6. Josse 0 0 +1:12
oops
7. Saflex 1 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
8. Fleury 0 0 +1:12
oops
9. Gorgon 1 0 +1:12
oops
10. Degryse 0 0 +1:12
Nick`s Cycling Squad
11. Van Aerssen 0 0 +2:16
Gagicarii
12. Lepelaars 0 0 +2:16
Bidinel
13. Demares 0 0 +2:16
Union Speed
14. Gaublomme 0 0 +2:16
Gagicarii
15. Scarda 0 0 +2:16
oops
ovo je ba ona Amstel Gold Race, nije ona gdje si reko da odmaram prvi sastav, tamo sam i odmarao i bio spreman za ove utrke, samo sad su mi po 66% valjda ce se oporaviti za par dana...
steta sto nisam od pocetka sezone, imao sam samo 37 bodova pred utrku, a sad:
1. Ooops 4 1 0 1 983
2. Bloods 1 0 1 0 731
3. Union Speed 1 0 0 0 270
4. Khara Kitay 1 0 0 0 156
5. GSE 1 0 0 0 149
6. Nick`s Cycling Squad 0 0 0 0 142
7. Cycl_Xar 0 0 0 0 32
8. Gagicarii 0 0 0 0 16
9. Bidinel 0 0 0 0 5
10. Mortaciunile Cicliste 0 0 0 0 1
11. St. Costa Costinha Procyc 0 0 0 0 0
12. PetrilaCity 0 0 0 0 0
13. Spartanii 0 0 0 0 0
14. polakko 0 0 0 0 0
15. Red Dogs 0 0 0 0 0
16. Teo 7 Cycling Team 0 0 0 0 0
(edited)
steta sto nisam od pocetka sezone, imao sam samo 37 bodova pred utrku, a sad:
1. Ooops 4 1 0 1 983
2. Bloods 1 0 1 0 731
3. Union Speed 1 0 0 0 270
4. Khara Kitay 1 0 0 0 156
5. GSE 1 0 0 0 149
6. Nick`s Cycling Squad 0 0 0 0 142
7. Cycl_Xar 0 0 0 0 32
8. Gagicarii 0 0 0 0 16
9. Bidinel 0 0 0 0 5
10. Mortaciunile Cicliste 0 0 0 0 1
11. St. Costa Costinha Procyc 0 0 0 0 0
12. PetrilaCity 0 0 0 0 0
13. Spartanii 0 0 0 0 0
14. polakko 0 0 0 0 0
15. Red Dogs 0 0 0 0 0
16. Teo 7 Cycling Team 0 0 0 0 0
(edited)
bas neki dan gledam kad ono tebe nidje nema, bas sam se zacudio gdje si :P
nisam ni znao za ovaj handball manager, valja ista?
Upalim sabajle radio Stari Grad preko interneta, i ukljucenje sa Bajramskog turnira, javlja se Braco Vrbanjusa u program kao reporter, otkriti snagu jednog osmjeha neprocjenjivo, za sve ostalo....
http://rsg.tranzistor.ba/live.asx
pa dje ce ti jutro ljepse poceti.
(edited)
http://rsg.tranzistor.ba/live.asx
pa dje ce ti jutro ljepse poceti.
(edited)
Magija je prestala, negde mi je nestala....
Dosadne proslave mi dodju kao kazna
Ali svejedno idem, mozda najzad saznam
Gde je moja pegava, dugo me izbegava
Nije mi se javila nikad vise
Magija je prestala, negde mi je nestala
Kao leptiri pre kise....
Odavno ne startujem na prvu loptu. Palim se na dugogoreci fitilj. Masta me je upropastila... Uvek sam uz likove smisljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce, i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama. Uvek sam ljude zamisljao boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prosao... Na srecu, zivci su mi jos uvek kao uzad za slepanje pokvarenih nosaca aviona....
U zivotu ima glupih situacija vie nego sto ih uspevamo potrositi, pa nas tako poneka od njih i mimoidje. Sigurno sam i ja neke izbegao, ali mislim da sam one najvaznije ipak zakacio. Izmislili su milion nacina da vreme prodje, a ni jedan jedini da se zaustavi. Sto se mene tice, vise i ne moraju da rade na tome. Ovo bas nisu neka vremena za zaustavljanje...
I mada svaki put uredno nesto pozelim, zelje mi se bas i ne ispunjavaju. Negde je zapelo...Mozda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put...Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to zelje, steta bi bilo da samo tako propadnu....
Dobio sam u trajno vlasnistvo naviku da ne verujem nikom i da izbegavam ljude u svim njihovim oblicima i stanjima...Zadnjih godina, nije mi bilo tesko da to ostvarim....Ranije je bila vatra...Ne mogu da kazem da mi je neko kriv. Usao sam u to krajnje naivno, kao stoperka bez prsluceta u kamion. Bio sam ubedjen da ce svi jedva docekati da podele sa mnom magiju velikih trenutaka. Aplauze i uspehe. Osporavanja i trijumf...
Ponovo sam cuo pesmu koju sam godinama potiskivao, misleci da je davno otpevana, i napokon sam shvatio da je to moja pesma, moja i bozija, i da je nikad niko nece cuti ako ne nadem pravi nacin da je oslobodim. Nosio sam je u glavi kao neku novu, bezimenu boju, koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crvenu i zutu...I tako usporenim korakom, bogatiji za saznanje da biti, i ostati gentleman, nije samo lepo nego i tesko...Uf...
U nedostatku treznih ili prisutnih clanova ritam-sekcije, zasvirao sam neke svoje, sasvim privatne pesme, i one su se, kao jato uznemirenih cvoraka...
Zal za bendom kakav sam zamisljao, i kakav jedino zamisljen i postoji, jos dugo me terao da slepam uz sebe neke uzaludne i nepotrebne tipove..Drugorazredni muzikanti i prvorazredni tezgarosi koji su se, ni krivi ni duzni, nasli na tom hodocascu, nisu ni slutili da su pogledi zaljubljanih devojcica i milion zapaljenih sibica u stvari bili namenjeni mojim drugovima, i jednom davno odsanjanom bendu. Tako je kako je, ali uvek su mi pomalo nedostajali...ti moji drugovi...
Uspeh je sasvim drugacije ambalaziran...
Nekad su u pitanju veliki sareni paketi, ponekad male, tajanstvene kutijice, ali uvek je dobro zapakovan, i nikad nema uputstva za upotrebu. Zato mu je tako tesko naci meru... Neki ga potrose sami, pa im presedne. Cuvaju ga, misleci da je vecit, ali ljuto se prevare...Uspeh je lako kvarljiiv i opasan po zdravlje kad mu istekne rok trajanja...Neki ga naivno nutkaju svima, misleci da ima za cele svatove, i na kraju ga ostanu zeljni. I oni se zeznu, kao sto su zeznuli i sve te kojima su dali tek da probaju.
I niko nije zadovoljan...
Da ne davim, nisam ni ja. Ponekad je bio pravi karneval, a ponekad sam ostajao sam, kao bagrem u njivi, ali uvek su mi nedostajala dva druga sa kojima bih podelio svoje sledovanje slave.
Ali, bila nam je dvadeset i neka, a niko u dvadeset i nekoj ne zeli da deli slavu, nego traga za jednom velikom, potpunom i nenacetom, samo za sebe... I kasnije sam svirao pred publikom koja nije bila moja publika, ali i prilagodavanje je, ako se ne varam, deo tog talenta. Zlobnici ce reci da je to samo linija manjeg otpora, i spustanje na nivo publike, sto je, medu nama budi receno, sasvim tacno, ali zaboga, ja sam i bio samo ubogi lakrdijas, a ne narodni prosvetitelj....
Zato sam udario po starogradskim, i svi su se derali kao da se rastaju s dusom, a onda su poceli da otpadaju... Prvo nezainteresovani, pa umorni, pa pijani, i na kraju je tacno ostalo drustvance kom sam mogao da odsviram i neku svoju pesmu....
Jedni ga hvale,drugi zale,treci kazu: "E moj brale,taj je bio kvaran,kao supalj zub"
Prokleta amnezija, sve se pobrkalo...Kao da me je jednom noc zatekla u mracnoj sumi, i kao da mi je neko velikodusno ponudio polovinu svog kreveta. Gornju polovinu, svom srecom... Cini mi se da su tu bile i slike, mislim Lenjina i Ce Gevare, i jos nekih koji se stalno svercuju uz njih, mada bi, sto se mene tice, i to mogao biti deo neke druge uspomene.
Dalje se stvarno ne secam...Retko i pokusavam. Najbolje bi bilo da se stvar zataska.
A onda sam godinama vodio jedan davno zavrseni rat, kao oni suludi samuraji, zagubljeni po pacifickim ostrvima, koji nikad nisu priznali poraz. Da li sam ga ja to upravo priznao? Ne jos. Samo sam konstatovao da je rat zavrsen...Ali, nesto je sumnjivo oko ishoda. Izgleda da nisam bas jako na pobednickoj strani. Nigde ni traga vatrometu...ali...
Laku noc dame i gospodo!
Eto, i ova predstava je zavrena.
Nadam se da ste uzivali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da cemo se jos videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi.....
Dosadne proslave mi dodju kao kazna
Ali svejedno idem, mozda najzad saznam
Gde je moja pegava, dugo me izbegava
Nije mi se javila nikad vise
Magija je prestala, negde mi je nestala
Kao leptiri pre kise....
Odavno ne startujem na prvu loptu. Palim se na dugogoreci fitilj. Masta me je upropastila... Uvek sam uz likove smisljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce, i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama. Uvek sam ljude zamisljao boljim nego sto jesu, i tako sam nekako i prosao... Na srecu, zivci su mi jos uvek kao uzad za slepanje pokvarenih nosaca aviona....
U zivotu ima glupih situacija vie nego sto ih uspevamo potrositi, pa nas tako poneka od njih i mimoidje. Sigurno sam i ja neke izbegao, ali mislim da sam one najvaznije ipak zakacio. Izmislili su milion nacina da vreme prodje, a ni jedan jedini da se zaustavi. Sto se mene tice, vise i ne moraju da rade na tome. Ovo bas nisu neka vremena za zaustavljanje...
I mada svaki put uredno nesto pozelim, zelje mi se bas i ne ispunjavaju. Negde je zapelo...Mozda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put...Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to zelje, steta bi bilo da samo tako propadnu....
Dobio sam u trajno vlasnistvo naviku da ne verujem nikom i da izbegavam ljude u svim njihovim oblicima i stanjima...Zadnjih godina, nije mi bilo tesko da to ostvarim....Ranije je bila vatra...Ne mogu da kazem da mi je neko kriv. Usao sam u to krajnje naivno, kao stoperka bez prsluceta u kamion. Bio sam ubedjen da ce svi jedva docekati da podele sa mnom magiju velikih trenutaka. Aplauze i uspehe. Osporavanja i trijumf...
Ponovo sam cuo pesmu koju sam godinama potiskivao, misleci da je davno otpevana, i napokon sam shvatio da je to moja pesma, moja i bozija, i da je nikad niko nece cuti ako ne nadem pravi nacin da je oslobodim. Nosio sam je u glavi kao neku novu, bezimenu boju, koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crvenu i zutu...I tako usporenim korakom, bogatiji za saznanje da biti, i ostati gentleman, nije samo lepo nego i tesko...Uf...
U nedostatku treznih ili prisutnih clanova ritam-sekcije, zasvirao sam neke svoje, sasvim privatne pesme, i one su se, kao jato uznemirenih cvoraka...
Zal za bendom kakav sam zamisljao, i kakav jedino zamisljen i postoji, jos dugo me terao da slepam uz sebe neke uzaludne i nepotrebne tipove..Drugorazredni muzikanti i prvorazredni tezgarosi koji su se, ni krivi ni duzni, nasli na tom hodocascu, nisu ni slutili da su pogledi zaljubljanih devojcica i milion zapaljenih sibica u stvari bili namenjeni mojim drugovima, i jednom davno odsanjanom bendu. Tako je kako je, ali uvek su mi pomalo nedostajali...ti moji drugovi...
Uspeh je sasvim drugacije ambalaziran...
Nekad su u pitanju veliki sareni paketi, ponekad male, tajanstvene kutijice, ali uvek je dobro zapakovan, i nikad nema uputstva za upotrebu. Zato mu je tako tesko naci meru... Neki ga potrose sami, pa im presedne. Cuvaju ga, misleci da je vecit, ali ljuto se prevare...Uspeh je lako kvarljiiv i opasan po zdravlje kad mu istekne rok trajanja...Neki ga naivno nutkaju svima, misleci da ima za cele svatove, i na kraju ga ostanu zeljni. I oni se zeznu, kao sto su zeznuli i sve te kojima su dali tek da probaju.
I niko nije zadovoljan...
Da ne davim, nisam ni ja. Ponekad je bio pravi karneval, a ponekad sam ostajao sam, kao bagrem u njivi, ali uvek su mi nedostajala dva druga sa kojima bih podelio svoje sledovanje slave.
Ali, bila nam je dvadeset i neka, a niko u dvadeset i nekoj ne zeli da deli slavu, nego traga za jednom velikom, potpunom i nenacetom, samo za sebe... I kasnije sam svirao pred publikom koja nije bila moja publika, ali i prilagodavanje je, ako se ne varam, deo tog talenta. Zlobnici ce reci da je to samo linija manjeg otpora, i spustanje na nivo publike, sto je, medu nama budi receno, sasvim tacno, ali zaboga, ja sam i bio samo ubogi lakrdijas, a ne narodni prosvetitelj....
Zato sam udario po starogradskim, i svi su se derali kao da se rastaju s dusom, a onda su poceli da otpadaju... Prvo nezainteresovani, pa umorni, pa pijani, i na kraju je tacno ostalo drustvance kom sam mogao da odsviram i neku svoju pesmu....
Jedni ga hvale,drugi zale,treci kazu: "E moj brale,taj je bio kvaran,kao supalj zub"
Prokleta amnezija, sve se pobrkalo...Kao da me je jednom noc zatekla u mracnoj sumi, i kao da mi je neko velikodusno ponudio polovinu svog kreveta. Gornju polovinu, svom srecom... Cini mi se da su tu bile i slike, mislim Lenjina i Ce Gevare, i jos nekih koji se stalno svercuju uz njih, mada bi, sto se mene tice, i to mogao biti deo neke druge uspomene.
Dalje se stvarno ne secam...Retko i pokusavam. Najbolje bi bilo da se stvar zataska.
A onda sam godinama vodio jedan davno zavrseni rat, kao oni suludi samuraji, zagubljeni po pacifickim ostrvima, koji nikad nisu priznali poraz. Da li sam ga ja to upravo priznao? Ne jos. Samo sam konstatovao da je rat zavrsen...Ali, nesto je sumnjivo oko ishoda. Izgleda da nisam bas jako na pobednickoj strani. Nigde ni traga vatrometu...ali...
Laku noc dame i gospodo!
Eto, i ova predstava je zavrena.
Nadam se da ste uzivali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da cemo se jos videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi.....